"Muškarci instrumentalizirali Islam"

Deutsche Welle: Malo se zna o počiniocima napada na žene tokom novogodišnje noći u Kelnu. Rečeno je samo da oni dolaze iz islamskih zemalja, gdje parovi ne smiju da se drže za ruke, niti da se ljube u javnosti, gdje žene moraju biti zamotane. Kakve posljedice takav striktan kodeks ponašanja ima na sliku žena i seksualnost mladića koji dolaze iz tog regiona?

Lale Akgün: Nježnost, ljubav, život u dvoje su odvojeni od seksualnosti. Seks važi kao nešto što je ružno i strašno i što se koristi samo u braku za pravljenje djece. Tako u glavama muškaraca nastaje slika po kojoj je seksualnost tabu. Onda oni dođu na Zapad i dožive suprotnost. Djevojke se drže za ruke sa momcima, žene sa muževima. Slobodno se oblače. Za takve muškarce su te žene, koje žive na suprotan način od onog koji propovijeda imam, kurve ali i objekti požude i prezira.

Tako su dva ekstrema suprotstavljena jedna drugom: poštena i časna supruga i nečasna žena sa ulice?

Predstava o ženama tih muškaraca je jako simplificirana. Oni dijele žene na dobre i loše. Žene su zavodnice muškaraca. Interpretacija Kurana, iz kojeg se iz konteksta izvlači doslovna rečenica po kojoj je žena vrijedna samo pola muškarca, jasno govori o patrijarhalnom sistemu islama. Pobornici toga i dalje polaze od stava da islam nije vjera već pogled na život. Ja sam isto tako muslimanka. Vjera je za mene nešto privatno, nešto za dušu. Za fundamentaliste je vjera temelj života. Oni ne uspijevaju da svoju vjeru usklade sa modernim svijetom. Njihova vjera je povezana sa sistemom vrijednosti i stilom života, koji je sedam stoljeća zavladao na Arapskom poluostrvu.

Kako takva islamsko-fundamentalna predstava o ženi uspijeva da se održi u savremenim društvima?

To uspijeva u onom momentu kada islam postane politika. Osamdesetih godina smo zatvarali oči prema fundamentalističkim strujanjima. Tada se mislilo da društvo mora biti u stanju da podnese takav razvoj situacije. Mi smo to tako dugo podnosili i ignorisali dok i sami time nismo bili pogođeni. Primjer toga je stilizacija marame u nešto što obogaćuje moderno društvo. To je besmislica. Marama je simbol potčinjavanja žene. Onaj ko se bori za takvu predstavu o ženama, ne smije se čuditi kada muškarci iz iste "zajednice" žene koje ne nosi maramu vide kao laku robu.

Da li je tolerancijom i slobodom vjeroispovijesti došlo da nastajanja paralelnih svijetova?

Sloboda vjeroispovijesti nije paralelni svijet sve dok vjera ostaje privatna stvar svakog pojedinca. Ako se vjera međutim politizira i povuče za sobom političke odluke, mi na to ne bismo smjeli gledati sa osmjehom na licu. I tu ona počinje da ima upliva na naš život. Na primjer, kao majka morate razmišljati da li da Vam kćerka ide u razred koji ima učiteljicu koja nosi maramu. Pitate se, treba li sada moja kćerka da prihvata sliku žene, koja se pokriva od očiju muškaraca. Ako niste u stanju da prepoznate koliko je to sve povezano, onda ti mladi muškarci koji hvataju žene za intimne dijelove tijela predstavljaju izoliran fenomen. Ali to nije izoliran problem. Oni su dio tog cijelog problema.

Ali odgoj i posredovanje sistema vrijednosti ne dolazi prvenstveno vjerom već roditeljskim odgojem. Kakvu ulogu igra žena u muslimanskim porodicama? Zar ne bi ona mogla da bude korektor i nauči sinove da se drugačije ponašaju?

Moć muškaraca može se održati samo ako žene prihvataju takav sistem. A to se dešava jer muškarci stalno ženama sugeriraju da je to bolji sistem. Oni im kažu, pogledajte kako se evropske žene eksploatišu. Moraju ići na posao, rađati djecu i sve raditi. A Vi lijepo možete ostati kući, uljepšavati se i radovati se Vašem mužu uveče.

Mi, dakle njemačko društvo, smo se previše aranžirali i pomirili sa podjelom uloge između žene i muškarca u konzervativnom islamu. Primjer: Kada se tek pridošlim migrantkinjama ponude kursevi njemačkog bez njihovih muževa, jer oni inače ne trpe da im žene idu na kurs,onda je to pogrešan pristup. Njima se jasno i glasno mora reći: ako već profitirate od njemačkog socijalnog sistema i ako želite da ovdje imate dobar život, onda morate prihvatiti i društvene norme, koje ovdje vladaju.

Ko nosi odgovornost za ovaj nazadni, konzervativni trend? ? Ljudi, mediji, politika, vjera?

Ako pogledate kakvu ideologiju zastupa Centralno vijeće muslimana, onda Vam je jasno da oni ne mogu biti nositelji integracije. Oni problem mogu samo produbiti. Islamu nisu potrebna nikakva udruženja. Ta udruženja su očajnički pokušaj politike da nađe partnere za razgovor među muslimanima. Ako politika ne napravi zaokret i ako nastavi saradnju sa tim konzervativnim islamskim udruženjima, konzervativni islam će se u narednim desetljećima etablirati u Njemačkoj.

Lale Akgün je od bila zastupnica Bundestaga od 2002. do 2008. Kao Kelnjanka turskog porijekla ona se odavno bavi islamom i fundamentalnim strujanjima.

Intervju vodila: Sabrina Pabst