Muslimani u Njemačkoj između integracije i straha od asimilacije

Listovi danas pišu uglavnom o temama današnje konferencije, a to su integracija, ekstremizam, vjeronauka u školama, ravnopravnosti između muškaraca i žena, kao i gradnja džamija u njemačkim gradovima. Veliki pomaci do sada u tom pravcu nisu napravljeni. Pod naslovom „Integracija puževim korakom“ list “Die Welt „ piše slijedeće:

„Ne može se očekivati da će razgovori nakon gotovo 40 godina šutnje između predstavnika njemačke vlasti i islamskih udruženja proteći besprijekorno. Muslimani koji žive u ovoj zemlji i Nijemci znaju vrlo malo jedni o drugima. Do nedavno čak jedni o drugima i nisu ništa željeli znati. Sada na jednoj strani sjede vođe islamskih udruženja, većinom turski i arapski muškarci, često porijeklom sa sela i sa nedovoljnim poznavanjem njemačkog jezika. Pored njih je nova generacija njihove djece koja je obrazovana i koja ima izvjesnu naklonost prema radikalnom prosvjećivanju. Njemački predstavnici i jedne i druge žele pozicionirati u centar njemačkog društva. Jedni moraju naučiti da islam u ovoj zemlji ima svoje mjesto, a drugi moraju uvidjeti da on ne može imati privilegiran položaj i da nije dovoljno samo formalno prihvatiti njemački ustav. Za saveznu vladu je međutim poražavajuće da uprkos naporima za boljom integracijom stranaca, još uvijek 75 posto Turaka koji ovdje žive, a od kojih većina ima njemačko državljanstvo, kaže da nemaju osjećaj da ih kancelarka Angela Merkel može zastupat. Dio odgovornosti za takvo stanje snose turski mediji sa svojom neprekidnom huškačkom kampanjom.

Neki listovi postavljaju pitanje da li je uopšte moguće postići konsenzus između islamskih udruženja i njemačke strane.

Da, upravo o tome piše list „FAZ“. „Kada se godinu i po dana javnosti samo djelimično ili nikako ustupaju informacije o radu konferencije o islamu, mora se postaviti pitanje da li je postizanje konsenzusa zaista i stvarni cilj. Taj konsenzus nije moguće postići sa doktriniranim funkcionerima svih kategorija. S njima je moguće možda konstatovati da postoje razlike u društvu. O načinima međusobnog suživota se ne smije više raspravljati iza zatvorenih vrata. Javnost trenutno više zna o tome čime se bave tajne službe nego islamska udruženja u zemlji. Potrebna nam je široka javna diskusija o odnosu države i religije, prava na slobodu i ravnopravnost i na kraju krajeva, diskusija o svemu što odlikuje slobodu Evrope.“

Sud u Minsteru izrekao je juče presude u suđenju za zlostavljanje regruta njemačke vojske. Uvjetne kazne u trajanju između deset i 22 mjeseca izrečene su petorici optuženih. Bivši šef jedne jedinice Bundeswehra dobio je novčanu kaznu. Četvorici preostalih od ukupno deset optuženih izrečene su oslobađajuće presude. Šta o ovim presudama pišu njemački listovi?

List „Berliner Zeitung“ piše: „Upravo zbog toga što su iskusni instruktori željeli regrutima predočiti realne uvjete, uradili su ono što su uradili, a da pri tome nisu imali grižnju savjesti. Stoga njihove starješine kada su odobrile vježbu u kojoj se simulira otmica, nisu sumnjale da u tome postoji bilo što opasno ili riskantno. To je zapravo stvarni skandal da nijedan od oficira njemačke vojske nije prepoznao da su vojnici tokom izvođenja ove vježbe šikanirani.“ Uprkos blagim kaznama, ono što se desilo u kampu za obuku u Ciesfeldu može se označiti kao ugrožavanje slobode sa dozvolom starješina.“

I list „Die Welt“ se danas bavi ovom temom:

„Istina vježbe u kojima se simulira otmica su već odavno na planu obuke vojnika Bundeswehra ali se izvode samo u specijalnim ustanovama, kao sto je kasarna u Hammelburgu. Instrukotori u Coesfieldu su to zanemarili i povremeno zadovoljavali svoje potrebe za mučenjem drugih. Takvo postupanje se ipak ne može upoređivati sa metodama mučenja koje se bilježe u drugim krajevima svijeta. Tako se ovaj skandal na kraju mamutskog procesa u kome je izjave dalo preko 200 svjedoka, pretvara u manji skandal“, konstatira komentator lista „Die Welt“