Mržnja je u zraku

Svijeta, kakav je bio u 20-om stoljeću, sada više definitivno nema. To stoljeće je nepobitno ostalo iza nas. Kada Frank-Walter Steinmeier, sadašnji ministar vanjskih poslova i budući njemački predsjednik izgovori jednu ovakvu rečenicu, onda je jasno da je nije izrekao nepromišljeno ili slučajno. Njome je on pogodio srž problema. A za pravo mu je odmah dala nijedna druga osoba do - Marine Le Pen, šefica francuske populističke partije Front National. "Mi sada doživljavamo kraj jednog svijeta i rođenje i početak drugog!", povikala je ona protekle subote u Koblenzu pred 800 okupljenih evropskih desničarski orjentisanih populista. Možemo se sada žaliti, što ne pomaže puno. Jer jadikovkama se do sada nije riješio nijedan problem. Brexit je realnost, Trump isto tako. Politička metamorfoza Zapada je u toku. Populizam je "in" - dakle u trendu. Ništa neće više biti kao što je bilo. A uskoro se održavaju izbori u Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj.

Huškač u Bijeloj kući?

Za to vrijeme se SAD opraštaju od svoje uloge svjetskog policajca i sile koja zavodi red u svijetu. U Siriji su Amerikanci teren prepustili Putinu. Zato će se još više koncentrisati na Izrael. Preseljenje Ambasade SAD iz Tel Aviva u Jerusalim, koje je Trump obećao tokom izborne kampanje, nikako nije samo organizaciona mjera, već politička poruka. I to kakva! Preseljenje je gotovo kao i priznavanje Jerusalima kao glavnog grada Izraela. U poređenju s tim marš s bakljama kroz benzinsku pumpu djeluje bezopasno. 

Evropu novi predsjednik ne treba da pridobija. Taj posao će na sebe preuzeti ljudi kao što je šefica AfD-a Petry ili populisti tipa Le Pen ili Wilders. Sve su to Trumpove srodne duše u zapadnom džepnom formatu. Egoistične i samo na sebe orjentisane megalomanske nacionalne države su cilj evropskih desničara i evropski su ekvivalent Trumpovog slogana "America first". Stoga se ne treba čuditi što će britanska premijerka Teresa May biti prva državnica sa starog kontinenta, kojoj će pripasti čast da je ugosti Donald Trump. Oproštaj Britanaca od EU je za Trumpa ali i za evropske populiste korak kojim je prekoračeno sve ono što ih je do sada sputavalo i nakon čega slobodno mogu dati oduška svom bijesu prema nadnacionalnim savezima.

Čini se kao da je sve, što je Zapad naučio nakon okončanja 2. svjetskog rata, podvrgnuto ismijavanju: politika savezništva, princip solidarnosti, ekonomska pomoć. Izglasavanje Brexita bilo je doduše knap i sa neznatnom razlikom u glasovima, mobilizirani su protivnici EU a oni drugi su ostali kod kuće, misleći da će i bez njih pobijediti zagovarači ostanka u EU. Trump je profitirao od američkog izbornog sistema, po kojem elektori biraju predsjednika, mada je za njega - ako se gleda na apsolutne brojke - glasalo manje od polovine Amerikanaca. A Alternativa za Njemačku AfD i francuska partija Front National su još opozicija. Ali ono što  pomjeranje politike u desno, korekciju sistema vrijednosti i prevladavajuće socijalno raspoloženje u SAD i u Evropi  čini jako opasnim je otvorena ili suptilna mržnja populista prema državi, demokratiji, društvenim elitama i multinacionalnošću, koja je izražena u medijima.

Kada pravo prelazi u nepravdu, otpor je obaveza

Međutim, protekli vikend, počev od Vašingtona, preko Njujorka, Bostona, Sidneja, Londona, Pariza pa do recimo - Koblenca, pokazuje i jednu drugu realnost koja pokazuje masovne demonstracije protiv prostih umova i njihove pojednostavljene slike svijeta, proteste protiv odvratnih huškača. Ako je demokratija nešto više od akademskog pojma koji se pojavljuje u školskoj nastavi, onda se to sada mora pokazati i dokazati. I to svuda, kako u parlamentima tako i u medijima i na ulici.