Moždani udar ne pita za godine

Kad se Vanessa probudila, nije mogla pomaći lijevu ruku, a i lijeva noga je otkazala poslušnost. Dvadesetosmogodišnja djevojka isprva nije niti slutila, što joj se doista dogodilo: "Pomislila sam tek, nešto nije u redu jer mi se čini da mi je čitava lijeva strana utrnula."

Ali onda joj je postalo jasno, što joj se moglo dogoditi jer poznaje takav slučaj iz svoje obitelji. No nije niti slutila da će ta noć 11. rujna 2006. značiti prekretnicu i u njenom životu.

Svjetska zdravstvena organizacija WHO zapravo već dugo zvoni na uzbunu. Broj moždanih udara je u samo dvadesetak godina porastao za čitavih 68%, a smrtnih slučajeva od "moždane kapi" za 26%. Gerhard Hamann iz njemačkog Društva za moždani udar doduše tvrdi kako je u razvijenom svijetu mnogo toga učinjeno i u prevenciji, dijagnozi i u terapiji takvih bolesnika. Ali osobito u Aziji i na Dalekom istoku ima mnoštvo takvih slučajeva. Po posljednjim procjenama za 2010. je u čitavom svijetu gotovo 17 milijuna ljudi pretrpjelo moždani udar.

Pušenje i anti-bebi pilula

No ono što je posebno zabrinjavajuće jest da među njima ima sve više mladih. Samo u Njemačkoj je oko 10.000 osoba godišnje koje su pretrpjele moždani udar mlađe od 45 godina. Neurolog Hamann nabraja uobičajene rizične aktivnosti: intenzivno pušenje, kod žena su tu i preparati za regulaciju ovulacijskog ciklusa, a onda su tu i gojaznost i droge, od marihuane pa do amfetamina i kokaina.

I Vanessa spada u tu rizičnu skupinu, a toga su se sjetili i bolničari hitne pomoći koju je ipak sama uspjela pozvati: "Prvo su me pitali, da li imam nešto s leđima, a onda da li sam uzela drogu". Ništa od toga nije bio slučaj kod Vanesse, ali je pušila i istovremeno uzimala pilule za sprječavanje začeća. Ali su i bolničari dobro učinili da su je odmah smjestili na odjel za intenzivnu njegu jer niti oni se (još) nisu navikli da moždani udar može pogoditi i mlade ljude.

Tim više što su i simptomi donekle drugačiji. Kod starijih osoba je najčešći razlog taloženje na krvnim žilama koje vremenom postanu i krute. Tamo je jasno kako masna hrana, ali i kronične bolesti poput arterioskleroze, mogu dovesti do udara. Ali kod mladih je donekle drugačije, objašnjava Hamann: "Tamo može udar uzrokovati i fizičko opterećenje, udarac loptom u glavu ili vrat, pad s bicikla ili automobilska nesreća."

Mlado tijelo može mnogo, ali ne i čudo

I upala može biti opasna, sve do vodenih kozica. Stručnjaci procjenjuju kako godišnje u ovoj zemlji oko 300 mališana pretrpi moždani udar, a tu se onda broje čak i nerođene bebe. Dijagnoza je često teška zadaća za liječnika: "Kad jedan osmogodišnji švrćo dođe k liječniku, nitko neće odmah pomisliti na moždani udar", objašnjava Hamann. A i njihov krvožilni sustav je mnogo elastičniji.

Neurolog svjedoči kako je imao slučajeva gdje je CT mozga pokazao da je mališan imao potpuni moždani udar koji bi starijoj osobi barem oduzeo čitavu stranu tijela, ako bi uopće ostala živa. Kod mališana su se pak jedva vidjele neke posljedice, jer je i njihov mozak izuzetno sposoban nadoknaditi gubitak kojeg je pretrpio.

Ipak, niti mlado tijelo ne može učiniti čudo, pogotovo ako liječnici ne shvate u čemu je problem. Najbolji primjer je Lisa koja je pretrpjela moždani udar sa samo šest tjedana starosti. Njena majka je odmah "podigla paniku" i odvela Lisu liječniku. Ali tamo su je tješili kako se "beba samo malo napuhala" i kako će njen plač proći sam od sebe.

Ali nije: nekoliko dana kasnije je opet odvela Lisu u bolnicu i tek tada su je malo bolje pogledali. Doista, na slici mozga se posve jasno vidio slučaj moždanog udara na lijevoj polutki - ali čak niti onda liječnici nisu baš točno znali, što da započnu sa malom bebom koja je pretrpjela udar.

"Rekli su mi; vidjet ćemo kako će se to razvijati slijedećih dana i tjedana", kaže majka koja danas vodi udrugu roditelja takve djece SCHAKI. Nakon toga je sve sama morala organizirati, sve do fizioterapije za njenu bebu. Liječnici su se očito nadali da će i Lisa kompenzirati oštećenje mozga, ali na žalost, nije. Danas joj je četrnaest godina i tek donekle može upravljati desnim dijelom tijela tako da barem može ići šetati s Luckyem, psom njene bake.

Borba za svakodnevnicu

I Vanessa je uspjela povratiti dio pokretnosti svoje lijeve ruke i noge, ali to je daleko od onoga što je bilo. Prije moždanog udara je radila u štali s konjima i jahanje joj je bila velika strast. Zato je bila odlučna ustati sa invalidskih kolica i ponovo raditi u štali - i to je uspjela, ali samo donekle.

Jer nije bio samo problem njena ograničena pokretljivost, nego i hladnoća. "U štali zna biti hladno i razmjerno brzo su mi ruka i noga utrnule od hladnoće. Jer i regulacija tjelesne temperature više nije bila kao kod zdrave osobe", objašnjava Vanessa.

Zato sad radi kao namještenica u računovodstvu, ali je aktivna u udruzi mladih koji su pretrpjeli moždani udar "helpedia". Isto tako se i dalje bavi sportom, osobito biciklizmom, plivanjem i trčanjem: "Veoma sam aktivna i golemo mi je zadovoljstvo baviti se sa sportom. Jer, ja i znam što znači da se to uopće može."

Autori: Gudrun Heise / Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić