Mostar: Mrtvi partizani gube posljednju bitku

Novinar „Neue Zürcher Zeitunga“ u članku pod naslovom "Druga sramota Mostara" opisuje stanje u kome se nekoliko kilometara dalje od starog mosta na Bijelom brijegu nalazi Partizansko groblje, spomenik koji je projektovao beogradski arhitekta Bogdan Bogdanović.

"Grad mrtvih je smješten među borovima i čempresima na brijegu. Uz žubor potočića nižu se staze i terase i vode vas ka vrhu platoa. Na njemu su okruženi zidinama posmrtni ostaci 560 žrtava. Njihove kosti su poslije oslobođenja izvađene iz jama u koje su ih bacilli hrvatski fašisti I njemački okupatori. Igra kamenja i bilja, vode i svijetla podsjeća na vrt nekog azijskog hrama. Bogdan Bogdanović je navodno rekao da je mogao čuti kamene prtice kako međusobno razgovaraju.

Danas je ovaj grad mrtvih u jadnom stanju. Staze su zarasle u trnje. Na jednom grmu visi sivkasti grudnjak. Komadima stakla i izmetom su onečišćene stepenice. Spomenik je 1992. tokom rata bio teško oštećen. Hrvatski borci nisu htjeli znati više za Jugoslaviju, kao ni za srpskog arhitektu koji voli muslimane. Konačno se 2005. Služba za zaštitu spomenika bošnjačko-hrvatske federacije prihvatila posla. Nekropola je obnovljena i stavljena pod zaštitu. No, Mostar ova nekropola ne interesuje, čak ni zbog šanse za prihode od turizma. I tako mrtvi partizani gube posljednju bitku sa vandalima i propadanjem", piše u reportaži iz Mostara u „Neue Zürcher Zeitungu“.

Moguć je drugačiji islam

U feljtonističkoj kolumni “Frankfurter Allgemeine Zeitunga” autor se pita: Zbog čega je muslimanima u Njemačkoj teško kritikovati Hamas i selefije, te kako se to može promijeniti?

Dalje se navodi da je većina islamskih zajednica organizovana centralistički u okviru velikih krovnih udruženja. Taj model političkog islama, piše dalje u tekstu, baziran je na ideji da se o što većem broju članova odlučuje centralistički. Na taj način, navodi se još, funkcioneri tih islamskih organizacija nastoje da isposluju priznavanje od strane politike i sa tim povezan pristup državnom novcu.

Pasivnost islamskih urduženja

"Posljednjih godina se u Njemačkoj javlja i otpor protiv tih etabliranih organizacionih formi. Neki kritikuju nedostatak fleksibilnosti kod tih velikih udruženja, nedostatak transparentnosti i rastuću birokratiju. Stoga se, pored tih velikih asocijacija, sve više pojavljuju lokalne inicijative, koje u prvoj liniji prodvode mladi njemački muslimani. Oni su izazov za ta velika udruženja, a u određenom smislu i za većinu stanovništva u Njemačkoj. Oni se ne definiraju kroz etničku pripadnost, kao ni kroz porijeklo njihovih roditelja, već ističu svoju njemačku i muslimansku pripadnost. Islam se, prema tom principu, ne podrazumijeva kao fenomen stranaca, već kao kompatibilni dio njemačke kulture.

Pored toga, tu je i još jedno ključno pitanja koje muslimanska udruženja u Evropi sebi moraju postaviti. Bez obzira što je proteklog vikenda kroz demonstracije počela kampanja protiv antisemitizma, nemalom broju Njemaca nedostaje veći angažman islamskih organizacija u borbi protiv antisemitizma i selefijsko-vehabijske ideologije. Kritika je bila opravdana. Kako bi umirili svoju savjest, muslimaska udruženje su se u pojedinačnim izjavama i saopštenjima za medije ogradila od tih organizacija, ali nisu ništa poduzela.

Islamski modernizam

Zbog čega se događa pasivno distanciranje od grupa koje imaju negativan uticaj na sliku islama u svijetu? Razlog je to što organizovani islam svoje korijene ima u islamskom modernizmu, koji je nastao tokom i nakon kolonijalizacije islamskog svijeta i to kao reakcija na tu pojavu. U shvatanju tog modernizma islam se pojavljuje u ’ruhu tehnike‘ kao politička stranka, ideologija i pokret, ili kao radikalna forma, odnosno kao terorizam. Pod uticajem toga se pojavljuje i posebna vrsta duhovno ograničene solidarnosti sa Hamasom ili sa Muslimanskom braćom. Tako, svaki musliman koji kritikuje ideologiju Hamasa, koja je više nacionalistička nego islamska, refleksivno bude okarakterisan kao ‘izdajnik’ i ‘nesolidaran’.

Kao centralna misao islamskog modernizma, koji je još prisutan u glavama mnogih, pojavljuje se i ideja o osnivanju tobožbnje ‘islamske države’. Ta ideja je također nastala pri kraju kolonijalnog perioda sa osnivanjem Muslimanskog bratstva.

Budućnost islamskih udruženja

Još dugo će muslimani u Njemačkoj strastveno raspravljati o tome kako se ubuduće organizovati.

Biće zanimljivo posmatrati da li će se razviti jedna aktivna njemačko-muslimanska organizacija civilnog društva i kako će postojeća udruženja na to reagovati. Ako ona tu promjenu ne shvate kao dobronamjerni impuls i ne podrže je, smatra njemačko-muslimanski novinar Halil Breuer, preostaje samo potpuna emancipacija muslimanskog civilnog društva od paralizirajuće dominacije koju nameće struktura starih udruženja.

U procesu opravdavanja islama protiv optužbi moralo bi se dati prostora pozitivnim stavovima. Samo tako će islam izaći iz nezavidnog položaja u kome se nalazi a koji glasi: islam je problem, a ne dio rješenja. Samo kada se rješenja i odgovori na njih predstave, onda će se to uzeti za ozbiljno. A onda će i muslimani moći da se oproste od raširenog poimanja sebe kao žrtve", zaključuje kolumnist “Frankfurter Allgemeine Zeitunga”.