"Moramo ljude u BiH upozoriti na opasnost od mina"

DW: Gospodine Küchenmeister, koliko mina danas ima u BiH?

Thomas Küchenmeister: To se tačno ne zna. Ono što možemo prilično tačno reći jest da je kontaminirana površina od oko 1300 kvadratnih kilometara - dakle kao jedna i pol površina Berlina. Bilo da je riječ o zaostalim ili minama sa minskih polja. Oko pola miliona ljudi je time pogođeno.

Je li riječ o većem ili manjem broju u poređenju sa primjerice Afganistanom ili Kambodžom?

Riječ je o manjem broju nego u Afganistanu ili Kambodži. Ali one su u pojedinim područjima veoma koncentrirane. Tokom rata su minska polja uglavnom postavljana duž linija fronta. Dakle ne svuda u zemlji, već prije svega veoma mnogo u strateški važnim područjima.

Zna li se u BiH gdje su tačno mine?

Da. Postojala su velika ispitivanja o tome gdje su postavljena minska polja. S tim ciljem se tražila i ekspertiza vojnika koji su ranije sudjelovali u postavljanju mina. Tako su se tada mogla blokirati opasna područja i tako onemogućiti pristup stanovništvu. Nakon toga se počelo sa sistematskim ispitivanjem tih područja i sa uklanjanjem mina.

I u BiH to još uvijek nije završeno? Toliko godina kasnije?

Ne. Mine su tamo još uvijek problem. Deminiranje i potraga još nisu okončani, građanima je još uvijek blokiran pristup u brojna područja.

Postoje različite metode kako bi se pronašle mine - trutovi, pacovi, pčele ili čak genetski modificiranim biljkama - koja metoda je trenutno najpouzdanija?

Najodgovornija potraga je još uvijek rukama. Mine se često sastoje od plastike - i tu malo pomaže metalni detektor. Ako se hoće pronaći mina, mora se zaista kopati centimetar po centimetar. To zahtijeva puno vremena i troškova.

Uz to postoji i metoda mehaničkog uklanjanja mina. Tu jedna vrsta kosačice prelazi preko minskog polja i dovodi do ekpolozije mina. Taj postupak, prema mom mišljenju, nije bez greške i ne može se primijeniti na svakom terenu.

Primjerice u jednom gustom šumskom području to se ne može raditi. Upravo u BiH postoje brojni šumski regioni. Tamo je ručna potraga jedino pouzdano sredstvo.

Čini se da se sada suočavamo sa potpuno drugom situacijom. Navodi se da su poplave odnijele mine. Koliko je moguće tako nešto?

To je veoma vjerojatno. Prvenstveno obale rijeka ili potoci su iz vojnog ugla gledano omiljena mjesta za postavljanje mina. To se sigurno dogodilo i u BiH.

Sjećam se teških poplava u Mozambiku. I tamo su mine, koje nisu bile uklonjene, otplovile i odjednom izronile na drugim mjestima koja nisu bila kontaminirana minama. One su zaprijetile potpuno nepripremljenom stanovništvu koje prethodno nije bilo upozoreno. To je tamo dovelo do velikih problema i nažalost do smrtnih slučajeva i povreda.

To bi se dakle moglo dogoditi i u BiH?

Ne mogu tačno reći koliko je tamo mina odneseno u nekontaminirana područja. Ali u osnovi je to veoma opasno jer stanovništvo općenito ne računa sa tim i nije pripremljeno. Sada bi se moralo odmah pokušati pronaći koje bi općine mogle biti pogođene i to bi se moralo objasniti tamošnjem stanovništvu i upozoriti ga.

Pretpostavljam prije svih ljude koji žive u blizini rijeka i potoka...

Tačno. I upravo jer je najčešće riječ o plastičnim minama, koje su veoma lagane, događa se da te mine budu odnesene kilometrima daleko.

Jesu li mine uopće i dalje opasne kada su dugo prekrivene vodom ili blatom? Je li tada eksploziv u mini uopće više eksploziv?

Može biti, ali ne mora. Mine sa plastičnim kućištem propadaju u kontaktu sa vodom vrlo sporo. Kaže se da one desetljećima ostaju opasne.

Koliko jak mora biti kontakt da bi mina eksplodirala?

Zavisi od mine. Postoje mine koje reagiraju na veoma lagan pritisak - što već opisuje jedan dio problema. Dovoljan je pritisak tereta od jednog i pol kilograma da aktivira minu.

Thomas Küchenmeister je osnivač Organizacije "Facing Finance - Finanijska tržišta u fokusu". Osim toga on se desetljećima bavi eksplozivom. Do prije nekoliko godina je bio rukovoditelj Sekcije međunarodne kampanje s ciljem upozorenja na problem mina. 1997. godine ta organizacija je dobila Nobelovu nagradu za mir.