Molitva za ozdravljenje banaka ne pomaže

Sad je dakle sve poznato: na provjeri koju je provela Europska središnja banka (ESB) od 130 banaka nije prošlo njih 25. Ukupni manjak kapitala iznosi 25 milijardi eura. 13 banaka moraju još nabaviti kapital koji im nedostaje, 12 ih je to već učinilo.

Je li sad stvarno sve poznato? "Bila je to vrlo poštena vježba koju su svi koji su u njoj sudjelovali uzeli ozbiljno", tako je u razgovoru za DW provedenu provjeru banaka opisala šefica Savezne ustanove za nadzor banaka (BaFin) Elke König.

Ja sam o toj provjeri dobio sasvim drukčiji dojam: to je u najboljem slučaju vježba iz koje se ne može puno iščitati o stvarnoj kondiciji ispitanika, a u najgorem slučaju vrlo komplicirana potraga za onim bankama kojima šef ESB-a Mario Draghi mora kao prvo u velikom stilu otkupiti smeće od vrijednosnih papira.

Kod "stres-testa" se u biti radi o tomu, stoji li odnos vlastitoga kapitala banaka u razumnom odnosu s preuzetim kreditnim rizicima i ako stoji, hoće li to biti slučaj i ako se banka podvrgne umjetnom stresu tako što se simulira pad konjunkture i pucanje mjehura od sapunice na tržištu nekretnina.

To zvuči razumno, jer 4. studenoga Europska središnja banka preuzima nadzor nad najvažnijim europskim bankama i ne bi htjela preuzeti odgovornost za neke stare rizike.

Ali, konstrukcijska pogreška ovoga testa je da je bankama uglavnom prepušteno, kako će one ocijeniti svoje rizike. Tu postoji opasnost da se stvarnu situaciju uljepša.

Poštenije bi bilo odrediti bankama kakav mora biti odnos vlastitoga kapitala i ukupnih ulaganja - a tada bi na testu propalo puno više banaka nego sad navedenih 13.

A to vodi novom konfliktu. Jer, vlastiti kapital se može namaknuti tako što će se emitirati nove dionice ili smanjiti vlastite rizike, što znači davati manje kredita.

Nuspojave

Ali, to oboje su nepoželjne nuspojave. Ako je ugled banke poljuljan, teško će biti dobiti nove investitore, a stari dioničari će se jako ljutiti što se vrijednost njihovih dionica razvodnjava.

Zato će banke posegnuti za drugom metodom, koja ima katastrofalne posljedice na ukupno gospodarstvo: one će davati manje kredita, dakle upravo suprotnost od onoga što bi ESB želio, naime da se gospodarstvo opskrbi s dovoljno novca za investicije.

Da je samo 13 od 130 europskih banaka boležljivo - to izgleda kao prizivanje zdravlja molitvom: gledajte, sad je sve u redu. Ali, dosad nikad nije prizivanje zdravlja molitvom djelovalo. A Međunarodni monetarni fond navodi sasvim drukčije brojke. On je, po vlastitim navodima, provjerio 300 velikih banaka u industrijskim zemljama.

Uzimajući u obzir njihove bilance 40 posto banaka nije sposobno za kreditiranje prikladno nacionalnom gospodarstvu. U euro-zoni navodno taj problem ima čak 70 posto banaka. A voditelj MMF-ovog odjela za financijska tržišta José Viñals ne skriva da on te banke smatra suvišnima.

No, s obzirom na to da ne može biti ono što ne smije biti, šef ESB-a Mario Draghi počinje u velikom stilu otkupljivati najveće kreditne rizike od banaka s juga, uključujući i Francusku. Ti teško naplativi krediti imaju, prema ESB-u, vrijednost od 879 milijarda eura.

Time se ESB kreće upravo prema onomu u što su nas njemački političari stalno uvjeravali da se nikad neće dogoditi: prebacivanje tereta dugova na sve nas. Možda je "stres-test" nekim bankama donio jasnije spoznaje o obujmu bezvrijednih vrijednosnih papira u Europi - ali europski bankovni sektor nije učinio ni mrvicu sigurnijim ni stabilnijim.