Mogli smo se mirno razići ili Kako je propala Jugoslavija?

Na ta i druga pitanja, na okruglom stolu pod nazivom “Socijalizam u Jugoslaviji, socijalizam danas: Što je dovelo do raspada Jugoslavije” u okviru Subversive film festivala, odgovarali su bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, njegov savjetnik, posljednji šef diplomatije SFRJ Budimir Lončar te akademici Predrag Matvejević i Rastko Močnik. Moderator je bio hrvatski istoričar Tvrtko Jakovina.

Govoreći o ideji socijalizma kroz prizmu Jugoslavije učesnici okruglog stola prisjetili su se nekih istorijskih datuma, te kroz važne događaje, poput pobune liberala 1971. i Ustava iz 1974. godine, pokušavali pojasniti šta se desilo sa idejom socijalizma, gdje je ona danas i kako je svijet percipira.Stjepan Mesić se osvrnuo na događaje iz sedamdesetih godina navodeći da su se problemi tih godina kasnije generirali u sukobe devedesetih.

“Mi smo željeli 1971. godine da federacija federira, međutim zemlja je bila previše centralizirana da bi to uspjelo. Da bi vam približio to vrijeme vratiću se u Drugi svjetski rat. Da Hrvati nisu otišli na stranu antifašizma, da su svi bili ustaše, Drugi svjetski rat bi završio jednako, samo Hrvata više ne bi bilo. Vratio bi se kralj, jer je, podsjetiću, u Potsdamu zaključeno da sve tvorevine koje su nastale voljom okupatora moraju nestati, dok se države vraćaju u svom okviru i sadržaju. Dobili smo federaciju koja je prerasla u konfederaciju Ustavom iz 1974. i da nije bilo Miloševića koji je mislio da na ruševinama Jugoslavije gradi veliku Srbiju, mi smo se mogli lakše rastati i nastaviti dalje demokratizaciju, jer smo imali više utemeljenja za to nego neki drugi, kao Česi i Slovaci, koji nisu imali ustavni temelj”, podsjetio je Mesić i dodao kako je krajem osamdesetih predlagao konfederaciju na tri do pet godina, vrijeme za koje bi se bivše republike mogle mirno razići i nastaviti put demokratizacije.

“Međutim, pravo na samoopredjeljenje Milošević je tumačio na drugi način, da Srbi imaju pravo živjeti i dalje u jednoj državi i to pravo imaju izvojevati oružjem. Niko nije bio zadovoljan onim modelom, svako je kritički gledao na njega, ali nismo se mogli usaglasiti, imali smo različite ciljeve. Milošević nikada na ne bi pristao na konfederaciju, jer je smatrao da pobjednik piše povijest, ali na nesreću, Tuđman je krivo procijenio. Mislio je da Engleska, Francuska, Rusija, podržavaju Miloševićevu agresiju i crtanje novih granica pa je mislio da Hrvatska treba sačuvati svoje ciljeve u BiH. Ako neko misli da je Reublika Srpska bilo učvršćivanje BiH, taj ili ništa ne zna ili laže; isto tako, ako neko misli da je Herceg Bosna učvršćivala BiH taj je notorni lažac ili politički nepismen. Mi smo se mogli u miru rastati, i već danas bez rata doći do onoga što smo željeli. Rat je završio, granice se nisu promjenile ni milimetra a posljedice su ostale” istakao je Mesić.

Na sljedećoj stranici pročitajte kako je hladni rat onemogućavao socijalizam.

Hladni rat je onemogućavao razvoj socijalizma

Kako bi publika svih generacija u dupke punom kinu Europa shvatila svu veličinu i značaj SFRJ bilo je potrebno pojasniti kontekst u kojem je nastala i u kojem se kao sistem razvijala, šireći svoj uticaj na zemlje trećeg svijeta. Tu je bitnu ulogu odigrao Hladni rat, u kojem je svijet Jugoslaviju promatrao kao jezičak na vagi između istoka i zapada. “Jugoslavija se u svjetskim razmjerima uvažavala kroz nekoliko njenih vrijednosti; prvo je njen otpor hladnom ratu i težnja da se otvori; drugi aspekt je Jugoslavija kao alternativa realnom socijalizmu, kao model humanog društva socijalizma sa ljudskim likom, i treći aspekt je bio da je Jugoslavija bila cijenjena po tome što je neumorno ulagala energiju i umijeće da podstakne razvoj multilateralizma u svijetu. Sve te stvari su bile prepoznate, manje ili više. Hladni rat nije prihvaćen kao pobjeda svih i kao novi početak za mir u svijetu, a rat u SFRJ došao je onog trenutka kada je njena vrijednost, nakon raspada Varšavskog pakta, znatno oslabila”, pojasnio je Budimir Lončar. On je istakao da su često percepcije na zapadu da je Hladni rat proizvela komunistička ideologija iz socijalističkih aspiracija, ali da je, prema njegovom mišljenju situacija obrnuta, odnosno da je hladni rat u mnogo čemu onemogućavao da se istinske socijalističke ideje, pa time i praksa razviju i ostvare ono što je bila prvobitna ideja socijalizma.

Rastko Močnik je, govoreći o tome koliko je taj sistem bio značajan u SFRJ, rekao da je uvođenje socijalizma Jugoslaviju sa periferije Evrope izvuklo na poluperiferiju. “Ako mi danas izgledamo malo bliže Evropi to je zato jer Evropa postaje poluperiferija svjetskog sistema i pošto Evropa ima te velike poteškoće sa demokratskim procesima i ona živi u partitokratskom parlamentarizmu koji je ipak daleko od demokracije”, istakao je Močnik.

Na sljedećoj stranici o ogledalu kao korektivu povijesti.

Ogledalo kao korektiv povijesti

Zemlje nastale raspadom bivše SFRJ suočavaju se sa problemima tržišne privrede, istorijskog revizionizma, i sa pokušajem bijega od sopstvene prošlosti, umjesto da rade na suočavanju s njom i rješavaju ozbiljne probleme koji koče saradnju. Predrag Matvejević smatra da se treba poći od pogleda u ogledalo.

“Znati umjeti prisliti svoju naciju da se pogleda u ogledalo, čini mi se kao ključno. Impresionira me slučaj Nijemaca. Učinili su najgore što je moglo, jedna zemlja sa velikom istorijom i kulturom počinila je holokaust. Međutim, oni su se suočili s tim. Mi to na ovom tlu nismo uradili. Ovdje se rabi jedan relativistički govor “Pa oni su”, kao da jedni zločini opravdavaju druge zločine. To, pogledati se u zrcalu za nas je jako važna stvar. Zrcalo mi se čini kao važan korektiv u svakom gledanju povijesti kao takve", kaže Matvejević. Sve čemu se težilo u vrijeme kada se mirno moglo raspravljati o budućnosti zemlje, izvrnulo se u svoju suprotnost koju je Matvejević ovako definisao: Htjeli smo na neki način osvojiti sadašnjost, a nismo bili u stanju da se oslobodimo prošlosti; htjeli smo svrgnuti ono što je bilo totalitarno u svim režimima, međutim ostaje opsesija totalitarizmom koje se ne uspijevamo osloboditi; u kulturi smo nastojali da spasimo pamćenje a pamćenje je postalo ka neka kazna koja dolazi ne znate odkuda; na neki način smo optuživali historiju što je bila kakva je bila, a sada smo svjedoci historicizma jako lošeg kvaliteta; vidimo da se nameću podjele a nemaš više šta dijeliti.

Što je dalja, Jugoslavija je sve veća

Socijalizam kakav pamte generacije odrasle u SFRJ ne postoji, ali je činjenica da kao takav ne bi ni bio funkcionalan u vremenu globalizacije. Pitanje osjetljivosti na socijalnu politiku sve se češće čuje u javnosti, a mnogi teoretičari su činjenicu da je SAD usvojila reformu zdravstva, okarakterisali kao američki put u socijalizam. Međutim, pored svega što se desilo, iz perspektive novih sistema nastalih na pepelu jednog, u ratu uništenog socijalizma, mnogi danas SFRJ posmatraju na pomalo idealistički način. Tako je i Močnik na kraju rekao da što se Jugoslavija udaljava u vremenu to veća postaje.

“Treba sa socijalizom biti oprezan. Ono što znamo je da kapitalizam ne može da izdrži, ako on preživi svi ćemo propasti. Socijalizam je društvo koje se zasniva na jednakosti, to je bio njegov legitimitet i kad nije bio u stanju to da ispuni, taj režim bi pao. Socijalizam ostaje inspirativna ideja ali ga treba postaviti potpuno drugačije sa globalnom politikom koja neće nastati unutar političkih aparata sadašnjih država nego van njih, jer kao što su mediji postali prepreka javnom mnjenju tako su i politički aparati postali prepreka politizaciji društva”, rekao je Močnik.

Mada je jedva dotaknuta njegova uloga, govorilo se i o Josipu Brozu Titu, ali iz perspektive ličnog sjećanja na određene događaje tokom sedamdesetih. Okruglim stolom o socijalizmu u bivšoj Jugoslaviji otvoren je dio predavanja Subversive film festivala koji ove godine kroz učešće nekih od najvećih svjetskih intelektualaca propituje pitanje socijalizma. O toj temi razgovaraće Slavoj Žižek, Đani Vatimo, Tarik Ali, Majkl Lebovic i mnogi drugi. Sem sjajnog teorijskog dijela, ove godine na festivalu, koji se organizuje treću godinu za redom, biće priređen kvalitetan filmski i muzički program.

Autorka: Žarka Radoja

Odg. urednik: Svetozar Savić