Mladić - čudovište u izlogu

I širok i dubok je krvavi trag koji je iza ovog starca ostao u Bosni i Hercegovini. Apsolutni gospodar rata na strani bosanskih Srba bio je prije 25 godina u zenitu moći, a sada je u potpunoj vlasti svoje bolesti. Vjerovatno će uskoro umrijeti. Zato je možda ravnodušan prema presudi – ionako se ni za šta ne kaje. Njegovi ispadi u sudnici u potpunom su skladu sa pređašnjim izjavama da je Haški tribunal „satanistički sud".

Ratko Mladić odbija da prihvati stvarnost, isto kao i srpski šovinistički krugovi u BiH i Srbiji. Za njih je, kao što se zna, Haški tribunal politički instrument protiv svih Srba. Tako implicitno negiraju individualnu krivicu svog „junaka" i njegovih kompanjona. Tako uzimaju za ideološke taoce većinu normalnih srpskih građana.

Čak i ako se s pravom kritikuje povremena nedosljednost Haškog tribunala, uopšte nije sporno da bivši general zaslužuje i proces i presudu poslije svega što se 1992-1995. i po njegovoj volji desilo u BiH. Šteta je samo što zgrada suda nije u Sarajevu, Beogradu ili Banjaluci već u Hagu. Iz blizine bi bilo vidljivije kako „junak" biva ograničenim i banalnim čudovištem. Kako nije u stanju da izrekne makar riječ kajanja ili žaljenja. On nema ništa da kaže porodicama svojih žrtava, čak ni porodicama sopstvenih ubijenih vojnika. Kada bi Ratko Mladić mogao još jednom da bira, on bi izabrao da bude Ratko Mladić.

I neka ga je stigla pravda

Naprosto je s onu stranu svakog civilizovanog ponašanja ubijati goloruke ljude, mladiće i starce. Varvarski je godinama bombardovati čitave gradske četvrti i tretirati civile kao predmet sadističke zabave snajperista. Zastrašujuće je mnogo mržnje u izjavi o „oslobođenju" Srebrenice i „osveti Turcima". Suludo je i izuzetno opasno glavne misli iz 1389. postaviti kao raster za stvarnost godine 1995.

Ratko Mladić je za mene od početka bio ideološki zaslijepljena vojna pesnica ekstremnog srpskog šovinizma koja se samo dobro razumije u zanat sijanja smrti. Tadašnji propagandisti tog šovinizma – kao aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić – danas su cijenjeni državnici.

Za žrtve se neće puno promijeniti. Mladić je za njih oduvijek bio cinični zločinac. Jedina satisfakcija biće im zvanična sudska potvrda njihovog mišljenja.

Presuda kao znak nade za BiH?

Za mnoge svoje bivše vojnike, kao i brojne bh. Srbe, Mladić ostaje i junak i žrtva „antisrpske zavjere". Taj predložak će biti dobrodošao i bošnjačkim nacionalistima kako bi govorili o „genocidnim Srbima". I za jedno i za drugo će se pobrinuti populistički političari koji u postfaktičkoj epohi doživljavaju novi procvat i na Balkanu. To je zabrinjavajuće, jer bez sveobuhvatnog razumijevanja i sporazuma između bošnjačkih i srpskih političkih elita neće biti održivog koncepta za budućnost Bosne i Hercegovine.

Bojim se da ova presuda čudovištu stavljenom u izlog Haškog suda i svjetske javnosti neće zadovoljiti dugo gomilanu žeđ za pravdom u zemlji koja je mentalno još uvijek zarobljena u ratnim devedesetim. Mladića je pravda stigla, ali da li je presuda i znak nade za BiH? Za tako nešto je, čini mi se, ipak prekasno.