Mladi u BiH žrtve neznanja i nebrige vlasti

«U ovoj zemlji nema života..». To je opis trenutnog stanja u BiH koji smo dobili od jednog mladog obrazovanog čovjeka. Na pitanje zašto je toliko razočaran, diplomirani veterinar Dario Vujinović iz Banjaluke odgovara:

«Moj veliki životni poraz bi bio da mi se dijete školuje u BiH i da ovdje traži posao. Ja sam kroz to prošao i ne bih to nikom poželio».

Nakon što je završio studije u Novom Sadu, Dario se s diplomom vratio kući i počeo svoju potragu za poslom. Kako ga nije našao u rodnom gradu, tražio je dalje.

«Radio sam u Drvaru i Livnu a sada radim u Novom Gradu. Putujem sedamdeset kolimetara do radnog mjesta, ali to mi nije teško. Problem je taj što je plata mizerna a problemi brojni».

Dario se kaže, svakodnevno pita da li trud koji je uložio u svoje znanje, ima smisla ako ostane u BiH. Ne može se zadovoljiti tim što ima kakav-takav posao.

«Radim na tome da dobijem stipendiju za postdiplomske studije i da idem u inostranstvo. Ovdje gubim vrijeme».

Nažalost, Dario je samo jedan od mnogih koji svoju budućnost ne vidi u BiH.

Studentica ekonomije Ivana Stojičić još se nije susrela s problemima traženja posla, ali nije optimista.

«Nemamo prakse, ni priliku da steknemo praktična znanja van fakulteta. Mali broj studenata ima priliku da provede neko vrijeme u kompanijama»

Vlast nema sluha za omladinske projekte

Omladinski sektor i brojne organizacije godinama unazad ulažu napore, privlače strani novac i pokreću projekte koje bi zadržale mlade u zemlji. Problem nezaposlenosti i neusklađenost obrazovnog sistema s tržištem rada je prioritet. To je naravno, prije svega i zadatak vlasti. To je definisano i strateškim dokumentima nadležnih ministarstava. Međutim, to je najčešće samo mrtvo slovo na papiru.

«Činovnici su tu uglavnom da im prođe radno vrijeme, daju vam usmeno, nekad i pismeno obećanje ali na tome se sve završi. Niz zakona koje imamo, a tiču se sticanja praktičnog iskustva tokom školovanja i povećanja zaposlenosti mladih se ne primjenjuje», kaže Ljubiša Mićić predsjednik Centra za razvoj karijere (CERK) iz Banjaluke.

CERK godinama unazad organizuje sajam praksi i stipendija. Spaja mlade ljude s poslodavcima, posreduju između studenata i kompanija koje nude prakse, promoviše strane programe stipendiranja. Mićić se pita šta je obaveza jednog ministarstva prosvjete ili ministarstva rada, ako nije upravo da podrže takve aktivnosti.

«Preko nas je desetine mladih došlo do prakse i stipendije, kako ovdje tako i u inostranstvu. Tražimo zaista simboličnu podršku, jer ovo što radimo ima velike efekte».

Institucijama vlasti u BiH nedostaje fleksibilnost, nisu spremne da se prilagode uslovima u kojim funkcionišu. Nevladin sektor uz pomoć stranog novca obučava državne službenike i zaposlene u zavodima za zapošljavanje kako bi radili ono zbog čega postoje.

«Političari se samo pred izbore sjete da su im mladi nezaposleni. Mnogo je primjera loše strategije. U vladi Hercegovački-neretvanskog kantona zaposleno je stotinu pripravnika. To nije pravi pristup, jer je upitno šta će oni naučiti u tim institucijama i koliko njih će zadtžati posao nakon tog pripravničkog staža», smatra Ranko Markuš, koordinato Projekta zapošljavanja mladih (YEP) na nivou BiH.

Nevladin sektor uči državu kako da radi svoj posao

Programi koje vlasti provode u cilju smanjenja nezaposlenosti pokazale su veoma loše rezultate. Analize službenih državnih revizija govore o fijasku programa koje je država sama provodila.

«Služba za reviziju javnog sektora RS i Ured za reviziju FBiH ustanovili su potpunu promašenost programa za zapošljavanja u oba entiteta. Sav novac koji se izdvaja, a to je oko 15 miliona KM godišnje, ide na sufinansiranje odrađivanja pripravničkog staža u državnom sektoru. To je apsurdno i unaprijed osuđeno na propast jer se zna da većina nakon pripravničkog ostaje bez posla», objašnjava Rusmir Pobrić iz sarajevskog Centra za razvoj mladih KULT.

Jasno je da država nema neophodna sredstva kako bi se riješio veliki problem kao što je nezaposlenost. Ali novca ima na drugim adresama. Godinama unazad, nevladin sektor donosi novac u BiH. Postoje brojne fondacije i novac EU koji je na državi raspolaganju.

«Ministarstvima je lakše uzeti kredit od MMF-a jer onda s novcem mogu raditi šta žele. Novac koji dobijete kroz projekat morate opravdati i svaku paru smisleno utrošiti. Mi imamo revizije svakih šest mjeseci. Sve to zahtijeva mnogo rada i znanja, što naši predstavnici nisu spremni da ulože», kaže Saša Marković direktor Omladinskog komunikaivnog centra u Banjaluci.

Ljubiša Mićić je svakim danom sve više razočaran u one koji odlučuju o sudbini njegovih vršnjaka.

«Zamislite dokle smo došli kada vam pomoćnik ministra u vladi Republike Srpske zvanično i pred medijima obeća minimalna novčana sredstva za projekat, a taj novac vam nikada ne bude uplaćen», pita se on.

Stranka za mlade?

Sarajevski KULT predstavio je svoj novi brend u susret izborima u oktobru. To je simulaciju političke partije. Riječ je političkoj inicijativi «M1 Prava za mlade». Predsjednik Rusmir Pobrić, kaže da žele predstaviti model uzorne stranke, naklonjene mladima, s pažljivom i trensparentnom kadrovskom politikom i realnim rješenjima, koje mladima mogu donijeti korist u svakodnevnom životu.

«Nismo prava stranka i ne želimo na vlast, već samo pokazati kako bi se trebala ponašati partija naklonjena mladima».