Miris požarišta kao vonj baruta

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić, zatražio je u u četvrtak, 12. augusta, od štaba NATO snaga u Sarajevu, te komande EUFOR-a u BiH, da angažiraju svoje helikoptere u gašenju požara koji danima bjesne u južnijem i toplijem dijelu te zemlje.

Dan kasnije, načelnik općine Jablanica, Damir Šabanović, najavio je podizanje krivične prijave protiv Komšićevog kolege iz Predsjedništva BiH zbog „zloupotrebe položaja i ovlaštenja". Taj se kolega zove Milorad Dodik, član je kolektivnog šefa države iz njenog manjeg entiteta, Republike Srpske, ali i razlog zbog kojeg se Komšić za pomoć obratio međunarodnim vojnim snagama.

Helikopteri ostali na zemlji

Predsjedništvo BiH ima tek nešto više ovlasti od broja članova – a njih je tri – među kojima je i komandovanje Oružanim snagama BiH. One ni ljude ni opremu ne mogu upotrijebiti bez jednoglasne odluke koje, očigledno, nema. Na telefonskim sjednicama održanim nakon što su Ministarstvu odbrane upućeni zahtjevi da se angažiraju letjelice, Dodik se jednostavno odbio izjasniti, pa su helikopteri ostali na zemlji, dok je plamen gutao što je stigao na području Širokog Brijega, Tomislavgrada, Stoca, Neuma i Livna, ugrožavajući i područje Plase – mjesto sa najviše endemskih vrsta u BiH.

„Kakva BiH, u kojem smislu se ona osjeti u Banja Luci? Imate ovdje nekoliko njih koji dobijaju nešto para od nevladinih organizacija… Dominantan broj, 98 posto njih smatra da je ovo nemoguća zemlja, smatraju to i Hrvati, ali su previše mali, boje se majorizacije dodatne pa ja govorim umjesto njih, a oni mi kažu ‘bravo gospodine Dodik'", rekao je Milorad Dodik u intervju za Radioteleviziju Republike Srpske početkom ovog mjeseca i onda, kako se to kaže u Bosni, stavio prst u uho. Čisto da manje čuje pozive, apele i logična objašnjenja nelogičnosti njegovog ponašanja.

"Životi ljudi prioritet"

„Mislim da su životi ljudi i imovina prioritet, a da bi to trebalo biti iznad svih blokada, te da bi se oko toga trebali svi složiti. Također prava i iskazivanje određenog nezadovoljstva bi trebalo rješavati u državnim institucijama", izjavio je Dragan Jurković, načelnik Općine Neum i član Hrvatske demokratske zajednice BiH, stranke sa kojom Dodik i njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata održava dugogodišnje političko partnerstvo.

„U visoku politiku se ne miješam. Slali smo dva-tri puta zahtjev kada je gorjelo. U ovakvim stvarima ne smije biti visoka politika važnija od ljudskih života“, dodao je Ivan Buntić, načelnik Tomislavgrada, jedne od rijetkih općina sa većinskim hrvatskim stanovništvom u kojoj HDZ nije na vlasti 30 godina u kontinuitetu.

Nema novca za gorivo

Požari su, naravno, problem svugdje, ali izgleda da nigdje taj problem nema ekstenzije kakve ima u Bosni i Hercegovini. Tako se, recimo, u proljeće 2019. godine dogodilo da vatrogasci iz Livna pet dana nisu mogli otići gasiti vatru jer nisu imali goriva za kamione, niti novca da ga kupe. Nešto ranije, dok se plamen od Trebinja u Hercegovini spuštao kao Dubrovniku u Hrvatskoj, vatrogasci iz tog turističkog grada su se žalili kako vatru u susjednoj državi ne gasi – niko!

Slabo opremljeni i ništa bolje plaćeni vatrogasci u BiH su zapravo nemoćni pred vatrenom stihijom, pa nije rijedak slučaj da im ključnu pomoć pruža ili Hrvatska slanjem kanadera ili priroda. Nedavni veliki plamen koji je uveliko prijetio kućama oko Tomislavgrada uspješno je, uz sve ljudske intervencije, ugasila tek obilna kiša.

Milorad Dodik, međutim, ne koristi ovlasti koje ima – a sve su one vezane za nivo cijele BiH, jer on nema niti jednu službenu dužnost u Republici Srpskoj koju, kao i Srbe u BiH, zastupa u Predsjedništvu – zato što je na portalima sa vremenskom prognozom pročitao da će uskoro biti kiše. Sasvim suprotno: njegovo odbijanje upotrebe helikoptera Oružanih snaga dio je bojkota rada institucija u kojeg je krenuo prvi, pa povukao i ostale zastupnike iz RS-a, reagirajući na posljednju odluku sada već bivšeg Visokog predstavnika međunarodne zajednice, Valentina Inzka. Mirni Austrijanac je na odlasku nametnuo izmjene krivičnog zakona BiH prema kojima će svako „ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. augusta 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovine..." biti kažnjen zatvorom u trajanju „od šest mjeseci do pet godina".

Separatističke prijetnje

Nekadašnji favorit famozne međunarodne zajednice i čovjek koji je u januaru 1999., uz izdašnu pomoć SAD-a i tadašnje državne tajnice Madeleine Albright, prvi puta postao premijer Republike Srpske - iako je njegova stranka imala samo dva zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a! - odavno zvuči kao da je progutao osuđenog ratnog zločinca i svog bivšeg političkog protivnika, Radovana Karadžića.

Separatističke prijetnje, najave raspada BiH, kontinuirano negiranje genocida i odavanje počasti osuđenim ratnim zločincima, ignoriranje presuda Ustavnog suda BiH... ukus su Dodikove politike u proteklih petnaest godina, koliko je prošlo od trenutka u kojem je akumulirao najviše političke moći u Republici Srpskoj.

Takav kakav je, on je Inzkove intervencije u krivični zakon, ma koliko one bile korisne i za one Srbe kojima se, s pravom, kosa diže od revizionizma i negiranja njihovog stradanja u prošlom vijeku, shvatio kao napad na sebe. Baš kao što prilično neuvijeno pokazuje da novog Visokog predstavnika, njemačkog diplomatu i političara Chistina Schmidta, smatra osobnim i protivnikom Republike Srpske, upoređujući ga sa predstavnicima okupacijskih snaga u BiH početkom kratkog i krvavog dvadesetog vijeka.

Uvjeren kako je međunarodna zajednica konačno odlučila obaviti tranziciju iz dejtonske u funkcionalnu BiH, u kojoj će politike poput njegove biti sankcionirane, Milorad Dodik se odlučio na izazivanje sudbine: on, osim što bojkotira rad institucija BiH, Schmidta ne smatra Visokim predstavnikom, opet prijeti odcjepljenjem RS-a, uporno negira genocid i tvrdi da će policija Republike Srpske spriječiti hapšenje onih koji prekrše Inzkove izmjene krivičnog zakona.

Niko ne može kao Milošević nekada...

Iako opetovano ponavlja da će sve svoje ciljeve ostvariti mirnim putem, on zvuči i izgleda kao da će sutra zapovijediti vojne, separatističke operacije. U takvom kontekstu u kojem miris dima sa požarišta asocira na vonj baruta, vatra koja guta šume i štale simbolizira Dodikovu hazardersku politiku kojoj za puno veću štetu nedostaje sve ono što su pokojni srpski lider Slobodan Milošević i njegovi jahači apokalipse imali 1992. godine, na početku agresije na BiH.

Sve je danas, jednostavno rečeno, drugačije: niko ne može, kao Milošević nekada, upasti u savezni monetarni sistem i osigurati financiranje rata; na terenu, u BiH, Srbija nema stotine hiljada vojnika i silnu opremu ondašnje JNA; dijelovi Hrvatske nisu okupirani i ne mogu se koristiti za prekogranične napade...

Između sebe na vlasti i mirne, stabilne Republike Srpske u istoj takvoj Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik je izabrao prvo, pa sada silu i namjere pokazuje ignorirajući molbe da helikopteri Oružanih snaga pomognu u gašenju hercegovačkih vatri od Tomislavgrada do Stoca.

U nadi da će pasti kiša

Nije, međutim, pitanje zašto se Dodik ponaša tako – jednako kao u posljednjih deceniju i pol – već zašto, zaboga, u entitetu Federacija BiH nisu iskoristili zakonske mogućnosti i za potrebe policije nabavili helikoptere koji bi sada, bez saglasnosti člana Predsjedništva iz Republike Srpske, mogli pomoći u gašenju požara?

To je pitanje, inače, retoričko: u kapilarno korumpiranoj zajednici niko nije našao načina da se, kako se to kaže, ugradi u posao.

MUP Republike Hrvatske nedavno je kupio tri helikoptera od kojih je svaki koštao šest miliona i sedamsto pedeset hiljada eura. Tek nešto manje, pet i pol miliona, potrošila je Vlada Federacije BiH za nabavku respiratora upitne kvalitete i tržišno niže cijene, zbog čega se upravo sudi njenom premijeru Fadilu Novaliću, ministrici financija Jelki Milićević i ostalim akterima te kriminalne operacije.

Sve su to, dakle, razlozi zbog kojih molbe za helikoptere ostaju neriješene, vatra prži dijelove Hercegovine, a tamošnji vatrogasci ovise o pomoći kanadera iz Hrvatske i kolega iz drugih dijelova BiH koji su otišli na plameni jug nadajući se da će, kada već Dodik neće, NATO i EUFOR prihvatiti Komšićevu molbu i podići helikoptere. Ili da će pasti kiša.    

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu