Mir za Siriju, naredni pokušaj

Nedostaje svega, i hrane i sigurnosti. Od prije tri sedmice sirijska vojska je opkolila grad Alepo. Humanitarna situacija se od tada žestoko pogoršala. Oko 300 000 preostalih građana skoro da se uopće više ne mogu snabdjeti potrebnim sredstvima za život. Oni su također izloženi paljbi sirijskih zračnih snaga. Skoro hiljadu ljudi je preminulo od početka borbi oko ove milionske metropole na sjeveru zemlje, izvještava sirijska Opservatorija za ljudska prava, sa sjedištem u Londonu. Vojska se ne susteže ni od toga da bombardira i civilne bolnice, navodi Opservatorij. Prema istim izvorima samo od početka sedmice je 18 ljudi izgubilo život u helikopterskim napadima.

Razgovori u Ženevi

Asadov režim, kaže ekspertkinja za Bliski istok Bente Stelle, šefica Fondacije Heinrich-Boell u Bejrutu, vjeruje da je na putu da ostvari pobjedu. "Oni su znatno jači od opozicije u ovom trenutku." Međutim Stelle kaže da da joj se čini da se Asadova vojska osjeća još jačom nego što zaista jest. "Upravo zbog toga bi mogla još odlučnije nastojati ponovo osvojiti grad jer bi na taj način ostvarila važan pomak".

Ovo je stanje uoči sastanka američkog ministra vanjskih poslova Johna Kerrya i njegovog ruskog kolege Sergeja Lavrova koji su se u utorak u Laosu dogovorili o novom planu suradnje o pitanju Sirije. Ovaj plan bi trebao biti predstavljen narednih sedmica. S tim ciljem se posebni izaslanik UN-a za Siriju de Mistura od danas sastaje sa predstavnicima SAD-a i Rusije. Razgovori sa američkim izaslanikom Michaelom Ratneyem i ruskim zamjenikom ministra vanjskih poslova Genadijem Gatilovim se održavaju u srijedu u Ženevi.

S ciljem političkog rješenja konflikta sirijska vlada i opozicija moraju započeti direktne pregovore, rekao je Lavrov, navode ruske novinske agencije. Predstavnici SAD-a, Rusije i UN-a kasnije će, također u Ženevi, razgovarati o novim koracima s ciljem prevazilaska konflikta u Siriji.

Vremenski pritisak

Bente Scheller kaže da ne očekuje previše od ovih novih pregovora. Već je bilo mnogo razgovora ove vrste, tako da je malo vjerojatno da će se u avgustu nešto promijeniti, kaže Scheller. "SAD osjećaju određeni pritisak jer će uskoro biti okupirane svojom kampanjom za predsjedničke izbore, i onda će vjerojatno ostati malo prostora za vanjskopolitičke teme. Tako da od strane SAD-a postoji određeni pritisak da se još jednom pokuša. No ja ne vidim da će pri tome doći do nečega konstruktivnog, nečega što će biti i održivo."

Godinama su Rusija i SAD s obzirom na Siriju imale različit pogled, a posebice s obzirom na političku sudbinu predsjednika Asada. Razlike su dovele do suzdržanosti prije svega zapadnih država. Dok je Rusija stajala i stoji na strani Asada, SAD odavno zahtijevaju njegovo povlačenje. U tome se Washington slaže sa sekularnom opozicijom koju vojno podržava.

Težak saveznik

Ti stavovi se do danas u osnovi nisu promijenili, kaže Bente Scheller. Naravno, kaže Scheller, odnos Rusije prema Asadovom režimu nikada nije bio lagan. "Jer s jedne strane Rusija ima interes u tome da podupire Asada i njegov režim, s druge strane režim je stalno pokazivao da ide vlastitim putevima, da nije samo težak neprijatelj, već i da je težak saveznik". U Moskvi stoga bivaju sve više i više svjesni financijske i političke cijene podrške Asadu. Činjenica je da je Rusija ovim kursom stvorila malo prijatelja u sunitskom svijetu: Svojom pozicijom prema Asadu su se države, predvođene Saudijskom Arabijom, postavile i protiv Moskve.

No ako SAD zaista žele djelovati na promjene u Siriji sada bi bilo vrijeme za to. Za Obaminu administraciju bi to bila posljednja prilika da u najmanju ruku pokuša ubrzati okončanje tragedije - a time i učini nešto za svoj ugled u budućim udžbenicima istorije. Obama naime svojom politikom prema Bliskom istoku nije uspio uvjeriti arapski svijet, u najmanju ruku ne sa svojim oklijevanjem u sirijskoj krizi.

Pravi izazov dolazi kasnije

Asadov režim je znatno profitirao od suzdržanosti SAD-a. Ipak režim situaciju u Siriji samo s mnogo napora može okrenuti u svoju korist, kaže Bente Scheller. Zahvaljujući ruskoj vojnoj pomoći Asadovom režimu je pošlo za rukom da jako potisne opoziciju u defanzivu. Možda mu je, kaže Scheller, također moguće, da vojno u cjelosti razbije snagu i utjecaj opozicije. "No najteže vjerojatno počinje nakon toga", kaže Scheller. Jer razbijanjem sekularne opozicije bilo bi uništeno i društvo kao cjelina.