Mini-manjina: Karpatski Nijemci u Slovačkoj

U Slovačkojsamo još dva mjesta imaju njemačka imena: Kunešhau i Hapgarten. Na slovačkom se ta mjesta zovu Kunesov i Hmeljnjica. Tu je pored slovačkog i njemački službeni jezik. Takozvani karpatski Nijemci su u manjem broju prisutni i u drugim mjestima u zemlji. U glavnom gradu Bratislavi ima ih 2420.

Oko 16 odsto stanovništva u Slovačkoj pripada manjinama. Mađara je 7,8 odsto, slijede Romi sa 1,2 odsto, ali stvaran broj je prema stručnjacima daleko veći. Ispod jedan odsto je još 13 nacionalnih manjina – od Bugara preko Ukrajinaca do Hrvata. A 2023. je registrovano i 0,1 odsto Vijetnamaca.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. ukupno 3318 osoba je izjavilo da im je prva nacionalnost Nijemac, a 5255 su naveli da im je njemačka nacionalnost druga. Zajedno je to 8573 osobe, što je dovoljno da ih država prizna kao manjinu. Ipak, to je samo 0,2 odsto stanovništva. Uprkos malobrojnosti, Slovački nacionalni muzej im je posvetio „Muzej kulture karpatskih Nijemaca" u Bratislavi, kao i još tri izložbena prostora u unutrašnjosti.

Njemačka srednjovjekovna uspješna priča

Generacijama su Nijemci u Slovačkoj asimilovani, pa je na posljednjem popisu još svega 4.000 ljudi označilo njemački kao maternji jezik. Do Prvog svjetskog rata ih je na tom području bilo znatno više. Nijemci su počeli da se doseljavaju na teritoriju koja je tada pripadala Mađarskoj kraljevini u 12. vijeku. Do 15. vijeka su naselili gradove u Gornjoj Mađarskoj. Mađarski kraljevi su ih dovodili kao zanatlije, rudare i učitelje.

Tokom vremena postali su vodeći srednjovjekovni sloj stanovništva u današnjoj Bratislavi koja je na njemačkom nosila ime Presburg, kao i u još tri oblasti u današnjoj Slovačkoj (Hauerland, Oberzips Unterzips). Od sredine 19. vijeka nisu samo Slovaci već i Nijemci bili izloženi snažnom pritisku mađarizacije. Ali poslije Prvog svjetskog rata pojačao se priliv Slovaka dok su Mađari odlazili. I broj Nijemaca se smanjivao u prvoj Čehoslovačkoj (1918-1938). Njihov udio u stanovništvu je 1910. bio 6,8 odsto dok je 1930 iznosio svega 4,5 odsto.

Otuđenje i protjerivanje

Marionetska klerofašistička slovačka država je tokom Drugog svjetskog rata pokušala da njemačku manjinu koja je brojala 130.000 ljudi tretira povlašćeno. Ni izdaleka nisu svi pripadnici manjine bili za naciste. Slovačka marionetska država je dozvolila formiranje Njemačke partije, koja je okupila 60.000 članova. Mada je manje od polovine Nijemaca moglo da bude povezano sa antisemitizmom i nacističkom propagandom došlo je do sve većeg otuđenja od slovačke većine.

Uslijedio je slovački narodni ustanak 1944. Crvena armija se približavala granicama. Slovački kolaboracioni režim na čijem je čelu bio katolički sveštenik Jozef Tiso i njemačke vlasti organizovali su masovnu evakuaciju. Ustanici su vršili masovna streljanja Nijemaca. Slovački istoričar Martin Lacko navodi da je ubijeno 1.500 Nijemaca. Do danas nije utvrđen ni tačan broj žrtava ni broj evakuisanih. Pretpostavlja se da je uglavnom u sudetsko područje izbeglo dve trećine Nijemaca.

Posljeratno razdoblje – od protjerivanja do povratka

Jedan broj Nijemaca se poslije rata vratio u Slovačku. Ali već 1946. došlo je do prinudnog iseljavanja iz Čehoslovačke u kojoj su več dominirali komunisti. Prelazna Narodna  narodna skupština Čehoslovačke je donijela odluku koja se često pojednostavljeno naziva Beneševim dekretom. U popisu stanovništva iz 1950. svega 5000 ljudi su naveli da su po nacionalnosti Nijemci.

Slovački nacionalni savjet je posle demokratskih promjena 1991. izdao saopštenje u kojem je „pružio ruku pomirenja“ distancirajući se od ideje kolektivne krivice. Već 1999.  karpatski Nijemac Rudolf Šuster izabran je za predsjednika Slovačke i ostao je na toj dužnosti do 2004. Njemu je sada već 90 godina i naziva sebe na lokalnom njemačkom dijalektu „komunističkim katolikom“. On je bio pragmatični tradicionalista sa karijerom u socijalizmu i iskustvom dužnosti gradonačelnika slovačkog grada Kosice. Često ga kritikuju zbog njegovog nekadašnjeg članstva u Komunističkoj partiji. Ipak je kod svojih sugrađana još uvijek omiljen.

U današnjoj Slovačkoj Nijemci su na dobrom glasu kao preduzetnici i investitori, turisti ili pripadnici manjine. Veoma rijetko stižu negativne izjave iz ekstremno nacionalističkih krugova, a odnose se na vrijeme nacizma.

Trenutno ministarka kulture iz Nacionalne partije Martina Simkovicova planira da pooštri zakon o državnom jeziku. Debatu o tome pažljivo prate predstavnici nacionalnih manjina, jer je njihov opstanak povezan sa pravom na upotrebu maternjeg jezika.

Između njegovanja tradicije i rada sa mladima

Nijemce zvanično zastupa Udružnje karpatskih Nemaca u Slovačkoj. Slovačka država mu pomaže, a Udruženje se bavi očuvanjem nemačkog jezika i tradicije, organizuje okupljanja i skupove sa narodnim nošnjama kao i školske projekte. Onlajn portal i mesečni časopis nemačke manjine u Slovačkoj zove se „Karpatenblat“, a ima i podkast „Karpatenfunk“.

Njemačke institucije i projekti dobijaju pomoć iz Njemačke, od Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva spoljnih poslova, Udruženja protjeranih Nijemaca, te  akademskih institucija kao što je Institut za inostrane odnose iz Štutgarta.

Izuzetno modernu Njemačku školu u Bratislavi koja ima vrtić, osnovnu školu i gimnaziju, pohađa 400 učenika. U zimskom odmaralištu Poprad postoji bilingvalna škola.

U bivšim centrima kulture karpatskih Nijemaca kao što je Kezmarok (na njemačkom Kesmark) povremeno se organizuju bine za njemačke dijalekte, narodne nošnje i pjesme. Ali pomoć iz Njemačke ima i svoje limite. Ambasador Njemačke u Slovačkoj Tomas Kurc je u intervjuu za slovački radio za inostranstvo septembra ove godine rekao sa diplomatskim žaljenjem da se raduje zbog njemačkog života u Slovačkoj „ukoliko još uvijek postoji“.

*ovaj članak je najpre objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu