Mi smo Europa, a i Europa je "great"

Ne znam kako Europljani dolaze na ideju da se trebaju orijentirati prema Trumpu. U dobrom i zlom. Fanovi SPD-ovog kandidata za kancelara Martina Schulza doista nose transparente na kojima piše #MEGA, odnosno Make Europe Great Again. Ne samo da time iskazuju kako cijene Trumpovu veoma kritiziranu izbornu kampanju, ne, oni time brukaju još i Obamine izborne plakate na kojima je stajalo HOPE (nada). Demonstrira se vlastita bezidejnost - kao da bi se sa svim što dolazi iz SAD-a moglo uraditi "Copy-Paste" (računalni princip: kopiraj i zalijepi).

Ne može mi se predbaciti da sam nastrojena anti-američki, iako Sjedinjene Američke Države često i rado kritiziram: efekte iskvarenog kapitalizma, američki vremenski menadžment koji od svake sekunde želi stvoriti korisnu sekundu, vojsku kvazi novih zvijezda ispranih mozgova koji jednu minutu koju se pojavljuju u nekom talent showu smatraju Američkim snom, sve to. A ipak mnogi meni najvažniji ljudi, umjetnici, mislioci dolaze iz SAD-a. Ili se nalaze u SAD-u, jer se njihov rad tamo na odgovarajući način cijeni. Da, poznajem Amerikance iz SAD-a koji itekako mogu pokazati prstom na Rumunjsku i pritom nisu tako ignorantni da ne bi prepoznali Italiju na zemljopisnom mapi.   

"Usporedititis" sa SAD-om

Već mjesecima živcira "usporedititis" s Amerikom od kojega su oboljeli njemački mediji, političari i intelektualci. Tako je odjednom dosad najneuspješniji predsjednik SAD-a najveća opasnost za zapadno društvo vrijednosti. Europa velikim dijelom maše glavom zbog Trumpa. Za mnoge, prije svega ljude iz istočne Europe, Trump je utjelovljena potvrda ipak postoji ignorantni "Amer" koji misli da vlada svijetom i da za to ne mora ništa znati. Njemački ministar financija Wolgang Schäuble vadi sva raspoloživa sredstva za usporedbu s Amerikancima, jer na ipak je i ovdje u Njemačkoj izborna godina. Ministar Schäuble je, naime, kazao da je u usporedbi s kancelarkom još maleni Martin Schulz ustvari poput Trumpa. No, nije svaki muškarac koji djeluje narcisoidno odmah poput Trumpa. Istina, Schulz bi se trebao braniti protiv Trump-Obama-Schulz-plakata svojih fanova. Obami je ta zloporaba vjerojatno svejedna, on sada u miru smije surfati. Usporedba od koje se Europa mora držati podalje jer gotovo nijedan europski političar neće tako opušteno surfati morem kao što to radi Barack Obama. 

Vrijeme je da se taj motor usporedbe treba isključiti. U Njemačkoj su ove godine izborni kandidati dvoje iskusnih političara. Jedan drugi, naime Frank-Walter Steinmeier, novi je predsjednik Njemačke. Manje Trumpa valjda nije moguće. A ako informativnim kanalima treba Frauke Petry iz AfD-a kako bi si objasnili pobjedu Donalda Trumpa, onda ni oni nisu naučili kako stvarno funkcionira usporedba. Kao da bi Frauke Petry imala bilo što supstancijalno reći o SAD-u i kao da bi imala i najmanji uvid u glave Amerikanaca - otamo, iz svog saskog pokrajinskog parlamenta, odakle već godinama više ili manje iste poruke upućuje, može jedino drugima koji još nikad nisu bili u SAD-u ili koji nemaju kablovsku televiziju govoriti nešto o SAD-u.

Podjela ljudi sa i bez migracijske pozadine

Najnoviji refren velikog medijskog zbora usporedbe su analize o podjeli društva. Misli li se tu na onaj politički nezainteresirani dio društva koji već desetljećima uopće više ne izlazi na izbore? Ili na milijune useljenika koji nemaju biračko pravo? Misli li se tu na na devet milijuna Nijemaca koji su se dobrovoljno angažirali za izbjeglice i koji sada moraju gledati kako politika dopušta da im kurs diktiraju bijesni građani? U SAD-u su uvijek bile dvije stranke koje su s nešto drukčijim samorazumijevanjem bile patriotske. U Njemačkoj je uvijek bilo samo patriota koji su sami sebe godinama zavaravali da ovdje nema patriota. U njemačkom Bundestagu već odavno sjede zastupnici iz više od dvije stranke, a trenutačno još jedna stranka nastoji ući u Bundestag.

U izbornoj 2017. godini mnogi sada žele da na saveznoj razini uspoređuju Njemačku s SAD-om: podjela! Svugdje slušam o podjeli društva! Ne razumijem. Ono što se aktualno spominje kao podjela je kraj CDU-a (demokršćani) onakvog kakvog smo ga znali, naime stranku koja dijeli. CDU je desetljećima gotovo dvadeset milijuna stranaca i ljudi s migracijskom pozadinom dijelio od onih bez te pozadine. CDU si, s obzirom na demografske probleme zemlje i brojnih naturaliziranih građana, ne može više priuštiti svoju staru anti-migracijsku politiku à la Kohl. Tako su odjedanput stari birači s desnog ruba ispali iz CDU-a i udomili se politički radije u redovima AfD-a. 80 posto njemačkih birača, međutim, ne bira krajnji desni spektar. To u 21. stoljeću važi i onda kad se bira CDU. Je li to više podjele nego ranije?

Europa ipak nije pred podjelom?

Europa se ne mora dati učiniti "Great", odnosno velikom od jednog megalomana ili megalomanke. Mnogi Europljani kad vide Trumpa pomisle: tako se mi ne moramo blamirati u svijetu. Europa također vidi da se institucije SAD-a i mediji mogu oduprijeti jednom autoritarnom vladaru. Oduprijeti se, to će i Europa sada morati. Sada svatko vidi samo podjelu. Ali moglo bi i biti da će se slogan "America First" pobrinuti za to da, kako su to nizozemski komičari prvi poručili (#everysecondcounts), da Europa barem postane "Second". Svakoj zemlji pojedinačno to neće poći za rukom. Možda Europa ipak nije pred podjelom. Europa će se morati uvjeriti u to tko i što je Europa doista, umjesto da s Trumpovim ispraznim izbornim frazama sanja o veličini. Mi smo kao Europa dorasli partneri za pregovore. Kao Njemačka, Slovenija, Španjolska, Rumunjska, Poljska...ne baš. Ako Europa ima imalo pameti, onda će se sada jače usmjeriti na ono što joj je zajedničko, nego na različitosti. A kako ja nisam oboljela od "usporedititisa", svakako smatram da Europa ima pameti za to.