Meso više nije privatna stvar

Meso je hrana koja, istorijski gledano, nosi sa sobom neku vrstu prestiža. Uostalom, i kada se jelo ređa u tanjiru, centralno mesto najčešće zauzima komad mesa. Ono je duboko ukotvljeno u naše kulture.

„Jedna od teza jeste da meso ubijene životinje čovjeku daje snagu. Takav način razmišljanja može se pratiti još od kamenog doba", kaže za DW profesorka sociologije hrane Jana Rikert-Jon sa Univerziteta Fulda.

„Postoje arheološki nalazi iz kojih se može zaključiti da je lov pretežno bio muška aktivnost. To se i danas djelimično koristi, na primjer prilikom oglašavanja proizvoda od mesa", dodaje ona.

Žene su vegetarijanke, muškarci su mesojedi

Razlike među polovima u odnosu prema mesu počinju još u pubertetu: dječaci iskazuju muškost kroz konzumiranje mesa, a djevojčice, s druge strane, često svoju ženstvenost prvi put iskazuju kroz držanje dijete.

„Žene češće jedu bijelo meso, jer se piletina smatra zdravijom u poređenju s crvenim mesom", kaže Rikert-Jon. „Žene se prema zdravlju i tijelu često odnose drugačije od muškaraca, češće i idu kod ljekara. Postoji predubjeđenje da je ženski pol u riziku, i da se zato mora više štititi."

Procjenjuje se da su oko 80 odsto svih vegana i vegetarijanaca – žene. Statistike takođe pokazuju da je tu uglavnom riječ o mladim i dobro obrazovanim ženama.

Zanimljivo je, ukazuje sociološkinja, obratiti pažnju na motive ljudi da se okrenu vegetarijanskom načinu života: „Kod žena glavnu ulogu igraju etički i ekološki aspekti, pa tek onda zdravstveni aspekti, a kod muškaraca je prije svega riječ o zdravlju i fizičkoj spremnosti."

Istovremeno, mnogi muškarci su nezainteresovani da bar smanje unos mesa. Mnogi i otvoreno kritikuju vegetarijanstvo, a neki se čak osjećaju napadnutim kada se predloži da recimo jedan dan u nedjelji bude „vegetarijanski dan".

Ishrana je, objašnjava profesorka, jedno od posljednjih uporišta privatne sfere. Rasprava o tome kulminira kada je riječ o mesu. „Ali potrošnja mesa više nije privatna stvar, jer to šteti životnoj sredini i troši mnogo resursa", tvrdi Jana Rikert-Jon.

Da li bi meso trebalo da poskupi?

S tim u vezi, postavlja se i pitanje cijene mesa. Ono se nekada jelo samo nedjeljom, ako i tada, a danas se prodaje po damping-cijenama u supermarketima. Da li meso mora da poskupi ili bi to bilo nepravedno prema ljudima s manjim primanjima?

„To je teška diskusija" odgovara profesorka sa Univerziteta Fulda. „Sa sociološke tačke gledišta, naravno da se stvara socijalna nejednakost. Ali, ako pogledate činjenicu da danas u Njemačkoj trošimo u prosijeku 13 procenata neto prihoda domaćinstva na hranu, a da se u poslijeratnom periodu, pedesetih godina, trošilo oko 44 odsto, onda se uočava da postoji očigledan pad potrošnje na hranu generalno."

Pored toga, dodaje Jana Rikert-Jon, kada je 2009. godine tokom finansijske krize sprovedeno istraživanje u njemačkim domaćinstvima o tome gdje vide potencijal za uštedu, „hrana je uvijek bila na prvom mjestu".

Autori: Neil King, Gabriel Borrud

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android