"Mein Kampf" je otrov

Izraelski advokat Alon Kraus prevalio je četrdesetu, uvijek je pomalo napet. On je sin čovjeka koji je preživio nacističke pogrome. Ima dvije opsesije - njemački jezik i vrijeme nacističke vladavine. On ne preza ni od čega kada se radi o toj opsesiji. Jednom je čak zaustavio njemačku turistkinju u Tel Avivu i zamolio je da mu nešto pročita iz Hitlerovog "Mein Kampfa" i da mu objasni neke odlomke. Kaže da je jedini iz teatarske grupe "Rimini protokol" koji je pročitao cijeli "Mein Kampf" i to više puta, na hebrejskom i engleskom. Njegov primjerak je jedan od 500 koliko ih je u Izraelu za kontrolisanu prodaju štampao jedan univerzitetski izdavač. U pozorišnom komadu "Mein Kampf" tematizuje se debata u izraelskom parlamentu - Knesetu - o tome da li bi trebalo omogućiti slobodno štampanje Hitlerove knjige. Jedan poslanik nije želio ni da izgovori ime te knjige, a mnogi su mislili da bi knjiga ugrozila "duhovno zdravlje naroda".

Pozorišna trupa "Rimini protokol" premijerno je izvela "Mein Kampf" na jednom festivalu u Vajmaru. To je otvorilo brojna pitanja. Režiseri Helgard Haug, Štefan Kegi i Danijel Vecel su kao i uvijek okupili obične ljude, "stručnjake svakodnevnice", a ne profesionalne glumce. Oni na bini govore o svom odnosu prema Hitlerovoj knjizi. Šestoro običnih ljudi govori o svom vrlo ličnom stavu.

"Mein Kampf je otrov"

Alon Kraus kaže: "'Mein Kampf' je otrov, veliča mržnju i nasilje. Ali, ja sam protiv cenzure". On dodaje da bi trebalo da ljudi u Izraelu i Njemačkoj dobro prostudiraju ovu knjigu. U njoj su tačno opisane Hitlerove instrukcije za oružanu borbu, narastanje njegovog antisemitizma, ali i njegov pokušaj da sebe predstavi kao senzibilnog čovjeka. Posljednji aspekt je izostavljen iz hebrejskog izdanja knjige.

Autorska prava na Hitlerove spise naslijedila je Bavarska. Krajem 2015. godine, sedamdeset godina poslije Hitlerove smrti, autorska prava će, prema važećim međunarodnim pravilima, biti oslobođena od svakog ograničenja. Minhenski Institut za savremenu istoriju sprema komentarisano izdanje "Mein Kampfa" za januar 2016. Međutim, od sljedeće godine bi u knjižare mogla dospjeti i nekomentarisana izdanja.

Svaki protagonista ima svoju priču

"Ovom pozorišnom predstavom želimo da doprinesemo demistifikaciji ove grozne knjige", kaže Danijel Vecel, koji je zajedno sa Helgardom Haugom bio režiser. Oni su temeljno obavili posao, počevši od scenografije. Dva ogromna regala za knjige, sobne biljke, sat sa kukavicom na opruzi i bista Mao Cedunga su zaostavština iz prethodnog pozorišnog komada ove teatarske grupe. To je bio "Kapital" Karla Marksa. Cijela scena je onda okrenuta tako da se vidi poleđina regala, a na kraju predstave se svi elementi sklapaju u ogromnu knjigu "Mein Kampf". Dvije velike ideologije 20. vijeka su tako "leđa uz leđa". Danijel Vancel ovo teško simboličko sučeljavanje ideologija objašnjava pragmatično: "Tako smo izbjegli diskusiju šta bi bila prava scenografija za 'Mein Kampf'".

"Ko pročita knjigu ne postaje nacista"

Protivrječnosti, lomovi, neumjesno, od toga su stvoreni pozorišni komadi grupe "Rimini protokol". Po tom principu traže i protagoniste. Recimo, šezdesetpetogodišnja profesorica Sibila Flige pripovijeda kako je kao četrnaestogodišnja djevojčica pukim slučajem kod uličnog prodavača knjiga našla "Mein Kampf". Ona dijelove prekucava na pisaćoj mašini kako bi "proniknula" u ovo djelo. Sjeća se da je kao maturantkinja šokirala svoje gimnazijske profesore citatima iz "Mein Kampfa". A onda slijedi i epizoda u kojoj profesorica kaže kako je tu knjigu jednom poklonila roditeljima za Božić. Takvi monolozi su iritirajući.

"Ako pročitaš tu knjigu nisi samim tim nacista", kaže Volkan, njemačko-turski reper. On ne podnosi cenzuru, jer je i sam bio pogođen kada je napravio muzički klip o "njemačkim krompirima", što je navodno arapsko-turski pogrdni izraz za Nijemce. Volkan kaže da je važno da se obrati pažnja na jezik knjige, jer neonacisti upotrebljavaju brojne izraze iz "Mein Kampfa". Jedan od njih je "lažljiva štampa" koji se mogao čuti na demonstracijama protiv izbjeglica.

"Mein Kampf" - dostupan širom svijeta

"Smatram da je ovo poput neke lupe", kaže režiser Helgard Haug. On smatra da na različitim mjestima postoje različiti razlozi za izvođenje komada, a i knjiga postoji skoro svuda. "Mein Kampf" je u tzv. Trećem rajhu bio bestseler sa 12,5 miliona prodatih primjeraka. Iza prodaje je stajala država - na početku je knjiga skupo prodavana, kasnije je poklanjana parovima na vjenčanju. Deset odsto od zarade išlo je autoru Adolfu Hitleru, koji je time finansirao svoju partiju. Naravno, sve te knjige nisu nestale. Zvanično se prodaju u antikvarnicama, a prvo izdanje se na internetu nudi za nekoliko hiljada eura. Knjiga je širom svijeta prevedena na 15 jezika.

"Knjiga je knjiga"

Na bini je i Matijas Hagebek, restaurator knjiga iz Vajmara. On je jedini koji se protivi tome da se primjerak knjige iz 1938. upotrijebi kao frizbi i zavitla binom. Za njega je knjiga – knjiga, i samim tim vrijedna da se zaštiti. I Sibila Flige bi rado zadržala primjerak koji joj je ostao od djeda. Alon Kraus postupa drugačije - on bez problema baca svoj primjerak u kantu za đubre.

Zvanični naziv pozorišnog komada je "Mein Kampf, tom 1 & 2". To je više nego cjelovečernja predstava, to je kaleidoskop od krhotina nacističke istorije i ličnih biografija. Predstava pokazuje da najprije treba rasčarati borbeni spis Adolfa Hitlera. Tek onda ga čovjek može slobodno staviti na policu ili baciti u kantu za đubre.