Mašinovođe u BiH dobro plaćene

Željeznički prijevoz u BiH obavljaju dva operatora - javna preduzeća: Željeznice Fe­deracije BiH sa sjedištem u Sarajevu i Že­ljeznica Republike Srpske sa sjedištem u Banjoj Luci. Za upravljanje željezničkom infrastrukturom osnovana je Željeznička BH javna korporacija. Trideset devetogodišnji Miroslav Ilić mašinovođa je u najvećem bosanskohercegovačkom željezničkom čvorištu – Doboju. Realno sagledavajući kompletan društveni ambijent, može se reći da je zadovoljan platom od 1000 KM.

Međutim, smatra da je menadžment mogao uraditi više na poboljšanju uslova rada. „Veliki je novac potrošen , velike su donacije stizale, sada se vrši revizija tih ugovora i mislim da će tužilaštvo imati posla“ - kaže ovaj mašinovođa. Tajnik u ministarstvu prometa BiH Nikola Šego smatra da BiH nije imala sredstava za popravku ratom porušene infrastrukture. „Tek sada odobravanjem kredite Evropske investicijske banke i dovođenjem željezničke infrstruktur u „normalno“ stanje željeznica će u tom stanjuu dobiti veći broj putnika i prevest će više robe“

Vozovi ne poznaju entitetske granice

U BiH ukupna duzina željeznički pruga iznosi 1031 kilometar čemu treba dodati i industrijske kolosjeke od svakog značajnijeg kapaciteta. Željeznica je usko vezana za baznu idustriju. I, dok se čeka povećanje kapaciteta, vozovi ili vlakovi – prolaze. Mašinovođe svoje mjesto nalaze. Poznata je željezničarska solidarnost. Mašinovođe iz oba entiteta se sastaju kroz vlastite vučne reone. Enes Đulić zaposlen je u tuzlanskoj vuči vozova. Njegova plata je oko 1300 KM što je vrlo pristojno za bosanskohercegovačke prilike. Danas je pravo čudo čuti dobru vijest iz Bosne i Hercegovine, tako da je ova priča mašinovođa rijedak pozitivni primjer. Nažalast.