Makedonija i grčki strah od „krađe istorije“

„Gubi se odavdje", urla čovjek obrijane glave, odjeven potpuno u crno. U ruci drži grčku zastavu. „Snimanje je zabranjeno", kaže drugi. „Zašto? To je legalno", odvraćam mu. „Zato što ja tako kažem", odgovara.

Njih dvojica su među dvjestotinak nacionalista okupljenih kod Bijele kule, simbola Soluna. U pitanju je protest protiv kompromisa oko imena sjevernog susjeda Makedonije.

Nekoliko snimatelja grčkih medija bilježi demonstracije sa bezbjedne razdaljine. „Ne želimo da ih provociramo", kaže jedna reporterka. „Ovdje je samo šaka ljudi, ali to ne oslikava pravo raspoloženje u Solunu", smatra ona.

Na jednom od transparenata piše: „Makedonija je grčka i pravoslavna". Prema aktuelnim anketama oko 63 odsto Grka potpisalo bi taj stav. Oni se protive dogovoru premijera dvije zemlje, Aleksisa Ciprasa i Zorana Zaeva. Izdanim se u Grčkoj osjećaju najprije radikalni desničari i tvrdolinijaši među vjernicima.

Tematika je udahnula novi život grčkim nacionalistima. Prije nekoliko sedmica je grupa nasilnih demonstranata iz desničarskog miljea napala kafić u centru Soluna u kojem se često okupljaju ljevičari. Osim nekoliko masnica, nije bilo težih povreda. Naruženo je i nekoliko spomenika žrtvama holokausta u Solunu.

„To ništa ne donosi"

Norvežanin Vermund Arbake samo odmahuje glavom u nevjerici. Već petnaest godina on predaje i istražuje na Institutu za istoriju Aristotelovog univerziteta u Solunu. „Sva ta agresija, mržnja i strah da neko nekome krade istoriju – to ništa ne donosi", kaže ovaj stručnjak za političku istoriju Balkana.

Arbake smatra da u debati oko imena Makedonije prije svega nedostaje istorijskih činjenica. Nije uputno, kaže, odgovore na probleme današnjice tražiti u antici. „Ako mene, kao istoričara, neko pita da li je Aleksandar Veliki zapravo Grk ili Makedonac, onda kažem da je on iz drugog vremena. Ja sam Norvežanin. Ali kada govorim o Vikinzima, onda ne kažem 'mi'. Previše davno je to bilo."

To što ultradesničari stvaraju agresivnu atmosferu prema sjevernom susjedu samo je vrh ledenog brijega. Nacionalni sentimenti provlače se kroz sve slojeve društva koje je tokom najtežih godina finansijske krize moralo mnogo da istrpi. Posebno na sjeveru Grčke se u vezi sa Makedonijom čuje riječ „ντροπή“ – sramota.

Prednosti dogovora? O tome niko ne priča. Kontrademonstracije ili skupovi podrške kompromisu? To nije zabilježeno.

Komšija je uvijek kriv

Crnogorska novinarka Zvjezdana Kovač, izvršna direktorka Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistočnoj Evropi koji svoje sjedište ima u Solunu, pozdravlja kompromis Atine i Skoplja. Time je jedna od rijetkih u grčkoj javnosti koja se tako izjašnjava.

„U svim zemljama Balkana je pristup istoriji prije svega egocentričan i etnocentričan", kaže ona. „Glorifikuje se sopstvena zemlja i krivi komšija. Motivišemo ih da zauzmu i perspektivu drugog."

Kovač kritikuje i ulogu Zapada koji je, kako smatra, nakon raspada Jugoslavije poklonio premalo pažnje regionu. „Zaboravlja se da je Balkan dio Evrope. Ako su ovdje ugroženi demokratski procesi, to može imati fatalne konsekvence za cio kontinent."

Istoričar Vemund Arbake vidi uzroke sukoba prije svega u upornom negiranju zajedničke prošlosti. Treba, kaže on, priznati da je region određen kulturnom raznolikošću. „U Grčkoj često vlada dogma da je zemlja homogenija od drugih u Evropi. Naravno da to nije tačno. Treba se suočiti sa realnošću i raznolikošću. Ko, poput nekih ovdje, propagira kulturnu čistotu, samo će napraviti probleme."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android