Bez odštete za preživjele Rome

Kada je Eržebet Čorba pogledala kroz kuhinjski prozor, ugledala je ubijenog sina i unuka. Ne mjestu svirepog zločina zatekla je beživotno tijelo sina Roberta, koji je za ruku držao njenog četvorogodišnjeg unuka, Robija, takođe izrešetanog mecima. Obojica su nepomično ležali u lokvi krvi u snijegu, bila je zima. „Svaki dan se budim sa strašnim sećanjem i sa njim uveče odlazim na spavanje“, priča 49-godišnja Romkinja.

Tatarsentđorđi je seoce, koje se nalazi 55 kilometara južno od glavnog grada Budimpešte. Na samom kraju sela, u velikom siromaštvu živi nekoliko romskih porodica. Kuća porodice Čorba, posljednja je na putu ka obližnjoj šumi. Prije tačno pet godina, u noći na 23. februar 2009. godine, pristalice ekstremne desnice pale njihov dom i otvaraju vatru na članove porodice, koje u bjekstvu presreću meci. Otac i sin umiru na licu mjesta, kćerka je pretrpjela teške povrede, majka lakše.

Od izvinjenja ni traga, ni glasa

Bio je to drugi napad na Rome u Mađarskoj koji je kao posljedicu imao likvidaciju nevinih ljudi. Šestoro Roma je u tom talasu nasilja ubijeno, a 55 teže i lakše povrijeđeno. Ubistva u Tatarsentđorđiju bila su prekretnica u pokretanju istrage protiv počinilaca. Istražitelji su pokrenuli proces protiv osumnjičenih, pod pretpostavkom da se radi o likvidacijama sa rasističkom pozadinom.

Šest mjeseci kasnije, krajem avusta 2009, četiri ekstremno orijentisana desničara-fanatika, koji su navodno već godinu dana bili predmet istrage obavještajne službe, bivaju uhapšeni. Trojica su početkom avgusta prošle godine osuđeni na doživotnu zatvorsku kaznu, četvrti zbog saučesništva na 13 godina zatvora.

Još u septembru 2009, tadašnji šef obavještajne agencije Adam Fišor, progovara o detaljima istrage, navodeći kako su počinioci već bili praćeni, što ukazuje na mogućnost preventivnog reagovanja, koje bi spasilo život barem dvoje ljudi. I pored toga, preživjeli u napadima i njihovi bližnji, sve do današnjeg dana nisu dobili odštetu. Izostalo je i javno izvinjenje vladinih zvaničnika. Bilo da je riječ o političarima iz redova socijalista i liberala, koji su tada bili na vlasti, ili funkcionera nacionalno-konzervativne vlade Viktora Orbana.

Bez sažaljenja za Rome

Tek po okončavanju sudskog procesa, Vlada Mađarske nagovještava mogućnost isplate odštete preživjelim Romima. Tome je prethodilo podizanje prašine u javnosti, u kojoj je više boraca za ljudska prava zahtijevalo reakciju vlasti, posebno zbog činjenice da većina mađarskih Roma živi u teškom siromaštvu. „Oni su svakodnevno suočeni sa finansijskim brigama i često nisu u poziciji da plaćaju račune“, kaže liberal Jožef Đilas, koji je inicirao osnivanje parlamentarne istražne komisije povodom serije ubistava Roma u zemlji.

Đilas je jedan od rijetkih koji pokušava da izdjejstvuje nešto pomoći za ugrožene Rome. Koristi poznanstva i kontakte ne bi li za njih prikupio nešto novca. Krajem prošle godine zahvaljujući jednoj takvoj akciji, porodica Čorba mogla je sebi da priušti drva za zimu. Jedanaestoro ih je u familiji, petoro odraslih i šestoro djece. Žive od 500 eura, a kuća u kojoj žive je pred raspadanjem. „Renoviranje nam je neophodno pod hitno“, kaže Eržebet Čorba. Neke vodovne cijevi su popucale, voda prodire u zidove, novca za popravke nema.

Nije riječ samo o novcu. Među preživjelima ima i onih kojima je zdravlje narušeno. Neki pate od trauma zbog gubitka svojih bližnjih, većina njih je ubistva vidjela svojim očima. Među njima nema onih koji sebi mogu da priušte odgovarajuću medicinsku pomoć. Suprug Eržebet Čorbe preminuo je prije godinu dana, prije svega od tuga za sinom i unukom.

Kompenzacije će biti „jednog dana“

Na početku je vlada u Budimpešti planirala da se pozabavi pitanjem odštete do kraja oktobra 2013, ali od toga nije bilo ništa. Sve do februara nije bilo gotovo nikakvih naznaka, na koji način će se izaći u susret preživjelim Romima. Vlada delegira humanitarnu organizaciju „Bijeli prsten“ da utvrdi u kakvim se životnim uslovima oštećeni nalaze. U međuvremenu su službenici Ministarstva za socijalna pitanja i manjine obišli sve preživjele. „Krajem februara očekuje se objavljivanje konačnog izvještaja“, kaže Laslo Fugedi iz „Bijelog prstena“ u razgovoru za DW.

Koliko će vremena proći, dok Romi zaista ne dobiju pomoć države, i dalje je nejasno. Odugovlačenje se pravda „pravnim poteškoćama“. Državni sekretar Zoltan Kovač tvrdi da nema zakonskih osnova, koji bi omogućili isplatu odštete, ali postoji mogućnost djelimične nadoknade, odnosno „ublažavanje štete“.

Eržebet Čorba priželjkuje ono što se u skorijoj budućnosti neće odigrati. Ona bi, zajedno sa kompletnom porodicom, da napusti dom koji je podsjeća ubistvo sina i unuka. Uostalom, svi oni i dalje žive u strahu da bi se nasilje moglo ponoviti. Novca za odlazak nemaju. Djeca se još uvijek često bude noću, reagujući na zvuke koji dolaze spolja. Eržebet ih obično smiruje i uvjerava da je sve u najboljem redu, mada ni sama nije sigurna u to da se u dvorištu ne nalaze ubice.

Autori: Keno Ferzek / Jakov Leon

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić