Lukom i strijelom protiv Boko Harama

"Možemo biti gotovo nevidljivi. I onda ih prisilimo na borbu lice u lice", priča Yusuf za DW. On je lovac, živi u saveznoj državi Adamawa. Yusuf nije njegovo pravo ime, on želi ostati anoniman. Yusuf se bori protiv Boko Harama. "Naše molitve štite nas od napada njihovih strojnica. Vojnici imaju samo svoje oružje. Mi imamo druga sredstva kako bi Boko Haram privukli u zamku", dodaje Yusuf. On i njegovi suborci (naslovna fotografija) vrlo dobro poznaju okoliš, znaju gdje se mogu sakriti a da ih ne vide borci Boko Harama - i onda ih napasti. Tako su protjerali terorističku skupinu iz grada Mubija, priča Yusuf.

Yusuf inače lovi životinje. Ali obzirom na napade Boko Harama, on se odlučio krenuti dragovoljno u gerilsku borbu protiv moćnog protivnika. Kaže da ima specijalnu odjeću koja ga štiti. "Pravi lovac nosi sa sobom talisman. S njim se ničeg ne bojim. Mi nosimo i posebne odore koje su specijalno za nas lovce ispletene na tradicionalni način." Yusuf i njegovi suborci u rat kreću vjerujući kako u borbi samo Bog odlučuje o životu i smrti.

Jači i od vojske?

"Ove građanske postrojbe novače se iz svih društvenih slojeva", objašnjava Hilary Matfess, politologinja na Sveučilištu Johna Hopkinsa u američkom gradu Baltimoreu. "To je spontana reakcija domaćeg življa na neuspjeh policije i vojske u uspostavi i održavanju reda."

Nigerijske sigurnosne snage teror Boko Harama pokušavaju zaustaviti velikim operacijama. Po pisanju nigerijskih medija, oko 20 posto aktualnog državnog proračuna koristi se za obranu. Ali novac često ne stiže tamo gdje je potreban, žale se mnogi vojnici. Vojska je u borbama protiv Boko Harama često "ili vojno nadjačana ili bježi", kaže Matfess. "A policija u svojim akcijama prije će opljačkati stanovnike negoli djelovati stabilizirajuće. Građanske postrojbe su zapravo reakcija na fijasko sigurnosnih snaga."

Ali mogu li građani s jednostavnim lovačkim oružjem biti uspješniji od cijele vojske u borbi protiv terorističke skupine? Da bi se to shvatilo mora se podrobnije pogledati na sigurni aparat Nigerije, smatra Matfess. "Vojska nije dobro obučena a niti financijski potkovana. Policija je u Nigeriji najveći poslodvac. Po najnovijim procjenama radi se o oko 400.000 pripadnika policijskih snaga. Teško je u tako glomaznom aparatu kvalitetno obrazovati i opremati policajce."

Bajoneti i lovačko naoružanje

Vojska se bori s modernim oružjem, kaže jedan drugi lovac iz Mubija. "Mi koristimo lovačko naoružanje iz naše lokalne kovačnice. Na njima su ponekad i bajoneti." U nigerijskim listovima se može vidjeti fotografije lovaca koji svoja sela od napada terorista štite i lukovima i strijelama. To je itekako djelotvorna taktika, kaže lovac: "Životinje koje inače ubijamo su također puno snažnije od nas samih!"

Idris Abdullahi, stanovnik grada Gombija u saveznoj državi Adamawa, kaže da je jako sretan zbog lovačke inicijative. "Od početka su podržavali borbu protiv Boko Harama. Oni znaju tko je iz njihovih sela u redovima Boko Harama". Abdullahi vojsku još uvijek smatra važnom, ali i dodaje: "Da bi doista bili uspješni, prije svega u šumama, oni bi morali bolje poznavati teren. Građanske postrojbe i lovci jednostavno se bolje snalaze. Oni poznaju svaki kutak."

Civilni borci su dobrodošli u redovima vojske. Oni uspjevaju u onome u čemu vojska do sada nije uspjela. Građanske jedinice su od Boko Harama oslobodile gradove Mubi, Hong, Gombi i Maihu, svi se nalaze u Adamawi. Žitelji sve češće imaju osjećaj da ih je u ofenzivi Boko Harama vojska i vlada ostavlja na cjedilu. Lokalnim lovcima vjeruju. "Trebali bi dobiti više podrške, ili od vlade ili od drugih imućnih ljudi", kaže Bilkisu Aliyu Adam, stanovnica Gombija. Tko krene u borbu, više nema vremena i sredstava za brigu oko obitelji, dodaje ona: "Mislim da bi im trebalo pomoći financijski."