Lenjin opet u Berlinu

Statue Lenjina desetljećima su bile postavljene i oko najmanjih sela u Ukrajini. U posljednje dvije godine aktivisti su danonoćno radili na rastavljanju mnogobrojnih spomenika vođi Oktobarske revolucije, a sada je stanovništvo podijeljeno u stavu u vezi sa zakonom kojim su zabranjeni svi komunistički simboli.

Takve osjećaje moguće je razumjeti kada je riječ o zemlji koja je u sukobu sa Rusijom, za razliku od Berlina za koji biste bili sigurni da nema problema kada je riječ o velikoj statui Lenjina koja je krasila istočni dio grada sve do pada Berlinskog zida prije 25 godina.

Tako je mislila i Andrea Theissen, direktorica Spandau Citadele u Berlinu, kada je odlučila uključiti spomenik Lenjinu u izložbu "Otkriveno. Berlin i njegovi spomenici". Brojne prepreke na koje je naišla pokazale su da Berlin nije izuzetak kada je riječ o spomenicima iz komunističkog perioda.

Trebale su godine da se pronađe taj spomenik, a onda je brzo ponovo nestao.

Arheološko iskopavanje Lenjinove glave

U kratkom filmu "Knjiga o Lenjinu" iz 1996. godine, američki fotograf dobija ugovor da napravi knjigu o statuama Lenjina. Svaki put kada bi došao da fotografira neku statuu, već je bilo kasno, statue su već bile srušene.

Za američkog filmaša Ricka Minnicha, taj dokumentarac je bio način da opiše nevjerovatnu transformaciju koja se počela pojavljivati 1990. u bivšem sovjetskom bloku. Historija se mijenjala brže nego što je siroti fotograf imao vremena stići do određenog mjesta.

Lenjinova statua u Berlinu, koja je bila visoka 19 metara, oborena je upravo one godine kada se Minnich iz Berlina, u kojem je do tada živio, vratio u Sjedinjene Američke Države.

Unatoč protestima i teškim raspravama protiv uništenja, statua Lenjina je srušena i razbijena na 129 komada. Najvažniji fizički i simbolički dio statue, Lenjinova glava, teška 3,5 tone, odvezena je 13. novembra 1991. godine.

Uz pomoć fotografa koji je dokumentirao zakopavanje rasklopljenog spomenika u šumi u Köpenicku kod Berlina, Rick Minnich i njegova filmska ekipa pretraživali su šumu sve dok nisu locirali mjesto na kojem je ukopana glava statue. Snimci tog iskopavanja u arheološkom stilu izgledaju nestvarno.

Šta otkriva spomenik?

Andrea Theissen i tim naučnika 2009. godine započinju potragu za eksponatima za potrebe izložbe o nestalim spomenicima, koju su planirali upriličiti u berlinskoj Spandau Citadeli, najbolje očuvanoj vojnoj utvrdi u Europi iz vremena renesanse.

"Smatrali smo da su ti spomenici posebno zanimljivi jer otkrivaju tako mnogo o političkoj historiji ovog grada (Berlina) i Njemačke. Pokazujemo ih sa svim tragovima koje je na njima ostavila historija. Ti spomenici nisu samo simboli određenih vremena, oni također pokazuju i kako društvo postupa s njima nakon 'njihovog vremena' ", kaže Theissen.

"U srcu izložbe je serija spomenika koja je obilježavala Siegesalle (Aveniju pobjede) u prvoj polovini 20. stoljeća. Mnoge od tih statua, oštećenih u Drugom svjetskom ratu, predstavljaju kraljevske ličnosti iz Brandenburga i Prusije.

Na izložbi, koja je u toku, također su izloženi i spomenici iz vremena nacističkog režima. Organizatori izložbe nisu morali raspravljati o tome da li će izložiti statuu Hitlera. Skulpture Tećeg rajha češće su prikazivale ideale nego vodeće ličnosti tog vremena. "Desotobojac" (Der Zehnkämpfer) Arnoa Brekera, koji je također izložen, tipičan je primjer tog doba.

Među svim tim spomenicima, savršeno se uklapa i "sahranjena" Lenjinova glava, budući da "jasno simbolizira državnu politiku Istočne Njemačke u vezi sa spomenicima," smatra Theissen.

Nakon više od dva desetljeća od nestanka, spomenik Lenjinu još uvijek "povezuju s osjećanjima mnogih ljudi", dodaje ona. Tokom istraživanja za pripremu izložbe intervjuirali su brojne ljude koji su živjeli u blizini spomenika, u berlinskom naselju Friedrichshain. Neki od njih su rekli da još uvijek imaju osjećaj da nešto nedostaje, dok drugi Lenjina dovode u vezu s represijom koju su pretrpjeli u Istočnoj Njemačkoj.

No, umjesto osjećanjima stanovništva o kipu Lenjina, Theissen je neočekivano bila "zatrpana" godinama političkih prepreka.

Da li bi Lenjinova glava trebala biti posebno izložena?

U augustu 2014. godine direktor berlinskog Državnog ureda za zaštitu historijskih spomenika Jörg Haspel, izjavio je da bi Lenjinova glava trebala biti izložena odvojeno od ostatka statue.

Također, bilo bi gotovo nemoguće ponovo sastaviti svih 129 komada tog 19 metara visokog spomenika, a i ukoliko bi u tome i uspjeli, statua ne bi mogla stati u izložbeni prostor visine devet metara.

Takve prepreke u ovom projektu bile su bazirane na nerazumijevanju, kaže Theissen. Neki ljudi "su se pribojavali da bi se Lenjina moglo vratiti na pijedestal", a drugi su vjerovali da bi prikazivanje samo glave, a ne i cijelog kipa Lenjina, više ličilo na pobjedonosno "pokazivanje njegovog skalpa". Ipak, ona kaže da će spomenici biti prikazani na vrlo jasan i razuman način, u smislu da oslikavaju isključivo historijski kontekst u kojem su izrađeni.

Državne službe također se žale kako više ne mogu locirati uklonjene statue. "Priča se pojavila prije otprilike godinu dana. Gradski senat je rekao kako nije siguran gdje su spomenici. Više iz šale, pismeno sam se obratio tadašnjem gradonačelniku Klausu Wowereitu i ponudio mu pomoć u pronalaženju tih spomenika", kaže Rick Minnich. "Nakon nekoliko dana dobio sam kratak odgovor: 'Hvala na ponudi, javit ćemo vam se ako zatrebamo pomoć'. Mislim da su cijelo vrijeme zapravo znali gdje su ti spomenici".

Ostaci spomenika ili gušteri?

A onda drugi veliki problem - grupe za zaštitu okoliša zamalo su zaustavile radove na iskopavanju. U januaru 2015. godine organizatori izložbe obaviješteni su da cijela jedna kolonija ugrožene vrste pješčanih guštera živi upravo iznad zakopane glave Lenjinove statue.

U priču su se, dakle, morali umiješati i biolozi, pa je odlučeno da gušteri moraju biti premješteni na drugu lokaciju ali nakon perioda hibernacije i prije nego što se iskopavanje nastavi.

Najednostavnije je bilo to posmatrati kao još jednu političku kočnicu u konačnoj izvedbi projekta. Ipak, Thiessen odbija bilo kakvu teoriju zavjere, pojašnjavajući da se takav razvoj događaja i mogao očekivati, budući da su se sa sličnim problemima susretale i građevinske firme koje su htjele izvoditi radove na tom području.

"Zakoni o zaštiti prirode su možda malo prestrogi, ali nikada nismo niti pokušali da ih kršimo", kaže ona.

Lenjin ponovo pred očima javnosti

Lenjin je konačno otpremljen do izložbenog prostora u citadeli u četvrtak 10. septembra. Theissen vjeruje da šestogodišnji napor na organiziranju izložbe i javna rasprava oko nje "čine ovu izložbu još zanimljivijom".

Brojne prepreke u organizaciji izložbe bit će dočarane kroz privremenu izložbu, koja će biti otvorena uporedo za izložbom "Otkriveno. Berlin i njegovi spomenici".

Filmaš Rick Minnich, koji je izbjegao kompletan birokratski proces kako bi došao do glave Lenjinova kipa prije deset godina, fasciniran je sudbinom Lenjina od crvenog granita. "Mislim da je bilo blesavo uopće ga zakopati. Ipak, odlično je što je zvanično iskopan i ponovo izložen. Glava je bila ukopana postrance, pa je izgledalo kao da spava, a tako će biti i izložena. Stoga mislim da se sve uklapa simbolički - baš kao i ostaci socijalizma".