Las Vegas i dalje u šoku

Kelly Dennis koncentrisano sjedi za slot mašinom. Kao i  desetine drugih gostiju, tako i ova uposlenica u administraciji, iskušava svoju sreću u predvorju tradicionalnog hotela Tropicana, koji se nalazi na popularnom bulevaru Las Vegasa više poznatom kao "Strip”. Da li je ovo samo jedan uobičajeni utorak u raju za igre na sreću, Las Vegasu? Ne baš. Direktno pored Tropicane nalazi se Village, open-air koncertna bina, koja je u nedjelju bila scena najstrašnijeg masovnog ubistva u SAD-u nakon terorističkog napada 11. septembra 2011. godine.

Igre na sreću kao terapija

„Bilo je užasno", kaže Kelly Dennis i snažno odmahuje glavom. "Čista panika.” Ona je u nedjelju navečer sa svojom sestrom stigla u hotel Tropicana u trenutku kada su se čuli prvi pucnji. Ubrzo nakon toga u hol hotela nagrnuli su i posjetioci koncerta, a među njima i ozlijeđeni.

Zašto ona sada mirno sjedi i igra? "Da sebi skrenem pažnju na nešto drugo. Da se vratim u svakodnevnost.” Postaje jasno: iza fasade rutinskih poslova kazina, restorana i zabava, svjedoci masakra prije dva dana i dalje su u šoku.

"U šta smo se mi ovdje upetljali?”

To pogađa kako domaće, tako i turiste. "Moja supruga i ja smo iz Bostona i prvi put smo u Las Vegasu”, priča Bill Christie ispred hotela Tropicana, gdje stoje tri policijska vozila i šest uniformisanih policajaca. "U šta smo se mi ovdje upetljali!?”

Drugi su više direktno pogođeni. Bračni par Dave i Kres Jones bili su na koncertu u vrijeme kada je Stephen Paddock sa 32. sprata hotela Mandalay Bay otvorio vatru na masu ispred koncertne bine. Oni sada lagano šetaju po Stripu prema mjestu zločina, kojeg policija još uvijek drži zatvorenim. "Za nas je ovo samo jedan dio terapije. Pokušaj da se nosimo da ovim slikama u našim glavama", priča Kres dok se bori sa suzama u očima. I drugi preživjeli polako stižu na dio ulice između Mandalay hotela i open-air arene. Neki prolaznici su na tom mjestu postavili cvijeće, a drugi svijeće ili balone u obliku srca. Ispred leprša žuta policijska traka zbrane prilaska.

Nade u Trumpa

Deborah Power je za vikend samo zbog koncerta putovala 7 sati iz Tuscona za Las Vegas. Dok razmišlja o noći napada, ona drhti. Prisjeća se svog straha i vriska povrijeđenih. Sjeća se hrabrosti svih koji su se bez da misle o vlastitoj sigurnosti brinuli o povrijeđenima. Oni su iznosili povrijeđene iz prostora gdje se održavao koncert, i golim rukama pokušavali zaustaviti krvarenja na njihovim grudima ili vratu.

Danas Donald Trump stiže u Las Vegas. „Nadam se da će pružiti ljudima utjehu", kaž Deborah Power. „I nadam se, da će moći prenijeti poruku važnosti jedinstva. Mi smo samo jaki kada smo ujedinjeni." Ovu nadu ona dijeli sa drugim posjetiteljima kao što je Bill Frill, koji sa svojom suprugom Mary stiže na mjesto zločina. „Trump bi trebao spojiti ovu zemlju", kaže on.

"Amerika je glupa!”

Da li će ovo Turmpu poći za rukom, čini se više nego upitno. „On će opet više od svega pričati o sebi", pretpostavlja Michelle Zavatsky, koja je sretna jer danas ide nazad kući u Kaliforniju, gdje je daleko od Trumpa: „On je samo jedan narcis." Njen suprug Mark dodaje: „Stidim se što to moram reći, ali mi smo ovdje u Americi jednostavno glupi kada je riječ o oružju. Nakon svake pucnjave, potresenost je velika, ali se ništa zapravo ne desi. Lobisti za oružje su jednostavno previše jaki i Trump je na njihovoj strani."

Oružje kao dio identiteta

U 4.000 kilometara udaljenom Washingtonu, od ponedjeljka se svađaju protivnici i zagovornici oko strožijeg Zakona o oružju. Ali i ovdje u Las Vegasu sve je jasnije da Amerikance dijeli duboki ideološki jaz  kada je u pitanju posjedovanje oružja.

S jedne strane, tu su oni kao Mark Zavatski i njegova supruga, koji ne posjeduju nikakvo oružje, dok su s druge strane oni slični Billu Robinsonu, turisti i vlasniku oružja iz Rhode Islanda. Za njih je pravo za posjedovanjem vatrenog oružja dio američkog identiteta, samoopredjeljenja i samoodbrane: „Nije problem u oružju", kaže Bill, „nego to što postoje kriminalci i poremećeni ljudi koji ga zloupotrebljavaju." Jaz između dvije strane je veliki. Tako veliki, da ga ni tragedija kao što je masovno ubistvo u nedjelju ne može premostiti.