Lampedusa je sramota na licu Europe

Većina stanovnika talijanskog otočića Lampeduse ne želi govoriti o skandaloznom snimku o kojem bruji čitava Europa. Pritom su i mnogi otočani zaprepašteni prizorima iz zloglasnog prihvatnog logora: goli ljudi, muškarci zajedno s ženama, koje se pod vedrim nebom prska sredstvima protiv uši i nametnika. To je jasan primjer kršenja ljudskog dostojanstva. Mario Liberatore i njegova žena Marija vode mali hotel na tom otoku i također su ljuti: "Pa u logoru ima dovoljno liječnika i njegovatelja, oni bi se trebali pobrinuti za te ljude kako im i dolikuje. Onaj tko je odgovoran za to, on mora dobiti otkaz."

Upravitelj logora Cono Galipo i neki njegovi suradnici su doista u međuvremenu suspendirani. Logoru na Lampedusi sada se užurbano sređuje jer je opet došao u pažnju čitave javnosti zbog dramatičnih okolnosti koje tamo vladaju. Donedavno je u logoru na tom otoku bilo preko 500 izbjeglica, iako je kapacitet logora 260 osoba. Dvjestotinjak ih je žurno prebačeno posebnim zrakoplovom na Siciliju.

Kao sardine na podu

Uvjeti su tako loši jer je logor kronično prenatrpan, tvrde nadležni. Prije dvije i pol godine je dio logora izgorio u pobuni koja je tamo izbila, ali taj dio nikad nije obnovljen makar stalno stižu nove izbjeglice. U preostalim spavaonicama su čak uklonjeni i kreveti na kat jer, čuje se od nadležnih, metalni dijelovi tih kreveta mogu poslužiti kao oružje ako izbije nova pobuna među izbjeglicama.

Tako nerijetko i po tisuću izbjeglica u toj bivšoj vojarni spavaju po madracima usko položenima jedni pored drugih. Ako više nema prostora u preostalim zgradama, onda izbjeglice moraju spavati pod plastičnim ceradama na otvorenom. Tako je bilo i tijekom najnovijeg vala doseljenika početkom listopada.

Tada je na Lampedusu živo uspjelo stići oko 1.500 izbjeglica, dok ih se 366 utopilo kad se njihov brod prevrnuo neposredno pred ulaskom u luku. U tim danima su svi u Italiji i čitavoj Europi bili duboko potreseni. Predstavnici talijanske vlade i Europske unije su potreseni stajali pred nepreglednim nizom ljesova žrtava. Sve je to bilo razumljivo, smatra gradonačelnica Lampeduse Giusy Nicolini i nakon svih tih suza su trebale doći konkretne mjere. Ali nije se poboljšalo baš ništa.

Siguran put u Europu

Gradonačelnica Lampeduse smatra kako se mora spriječiti takva vratolomna putovanja na prepunim brodovima koji često nisu ništa drugo do olupine. Zato je potrebno promijeniti propise o azilu i omogućiti izbjeglicama siguran put u Europsku uniju. A tko i nakon toga dođe na Lampedusu, njih se mora što prije odvesti sa otoka. I to u roku od 72 sata, kako propisuje i zakon. Umjesto toga mnoge izbjeglice tamo ostaju tjednima.

Situacija je dramatična i na drugim mjestima. U prihvatnom logoru u Mineu u srcu Sicilije, uvijek iznova izbijaju prosvjedi jer se postupak za izdavanje azila oteže u nedogled. Tamošnji logor je izgrađen za 2.000 osoba je beznadno pretrpan jer se u njemu trenutno nalazi preko 4.000 ljudi. To je prava drama za žitelje logora, tvrdi Peter Sunday iz Nigerije koji u tom logoru živi već pet mjeseci. Peter se žali na hranu i tvrdi kako se obrok ujutro još nekako može provariti, ali ručak i večera su jednostavno nejestivi: "Često me boli trbuh", žali se logoraš. Zato ponekad dobije tabletu Paracetamola.

Unosna zarada na nevoljnicima

Ono što doseljenicima predstavlja čistu patnju, za upravu logora je to kiša novca. Naime, država Italija i Europska unija plaćaju u prosjeku 40 eura po izbjeglici za smještaj, prehranu, lijekove i maleni džeparac. Ako se pogleda što izbjeglice doista dobivaju to znači da organizacije koje je talijansko Ministarstvo unutrašnjih poslova povjerilo opskrbu zarađuju upravo golem novac. A taj državni novac, kako je to u Italiji uobičajeno, se dijeli prema političkoj pripadnosti. Oni onda izabiru tvrtke koje se skrbe za obroke i smještaj u logorima i na taj način osvajaju i naklonost birača na izborima. Ako treba i preko leđa doseljenika.

Talijanska stranka Lega Nord koja ionako nije naklonjena strancima, smatra kako se svemu tome nema što prigovoriti. Njihov provokantni komentar glasi: Ako se doseljenicima ne sviđaju odnosi koji vladaju u Italiji, onda oni drage volje mogu i otići iz Italije.

Autori: Karl Hoffmann / Darko Janjević

Odgovoina urednica:Belma Fazlagić-Šestić