Erdogan želi biti sultan

DW: Gospođa, Emina Erdogan, supruga turskog predsjednika ovih je dana pričala hvalospjeve o osmanskom haremu. Ona je rekla da je harem bio "obrazovna ustanova u kojoj su žene bile pripremane za život". Šta gospođa Erdogan time želi reći?

Lale Akgün: Prema slici, koju bračni par Erdogan ima o ženama, harem je naravno škola života. Ako se naime žena degradira na to da je seksualni objekat, ako se ona vidi još samo kao mašina za rađanje, onda je naravno harem perfektno mjesto u kojem se žene obrazuju za budućnost.

Žene kao mašine za rađanje i erotski objekti - to je čudna predstava, da formuliramo suzdržano.

Jedno je povezano s drugim. U rukopisima konzervativnih islamista se može pročitati tačno sljedeće: Žena se treba srediti za svog muža, pripremiti se za njega i roditi mu djecu. Izjava gospođe Erdogan savršeno se uklapa u izjave njenog muža. On je na Dan žena rekao da bi životni cilj jedne žene trebao zapravo biti da bude majka.

Kako se to prihvata u Turskoj? Tamo postoji konzervativni dio, ali i sekularni, moderni.

Izjava se poklapa sa onim što konzervativni tabor godinama propovijeda. Islamisti veoma naginju k tome da sebe vide kao žrtvu. U Turskoj oni sebe vide kao žrtve republike, koja postoji 90 godina, i sada misle da će se konačno vratiti njihovim korijenima stvorenim u Osmanskom carstvu. S jednim takvim razmišljanjem je povezana i megalomanija u pravcu Osmanskog carstva. Brojne Erdoganove pristalice sanjaju o tom carstvu. 90 godina turske republike oni bi najradije ukinuli i nadovezali se na prošlost.

Meni je naravno žao prosvijećenih i sekularnih žena. I to ne samo jer se njihovi glasovi sve više gube, već također prije svega jer su zbog svojih predodžbi ponižavane i progonjene. To je bio slučaj 08. marta kada su žene koje su htjele organizirati demonstracije za Dan žena bile progonjene od strane policije.

Što mislite, koliko je jak taj konzervativni islam koji se artikulira u pobožnim pričama poput ove o haremu?

U stvarnosti je osmanski harem za žene bio pakao. One su bile ponižavane, ugnjetavane, morale su konvertirati na islam, degradirane su na nivo seksualnog objekta, morale su se natjecati za naklonost muškaraca - prije svega sultana. One su vodile život koji zapravo ne želi ni jedna žena. Predstavljati to kao idealnu predodžbu je naravno fikcija.

No ja strahujem da fikcije kao ova u određenim krugovima padaju na vrlo plodno tlo - što je također u duhu određenog političkog cilja. Jer ovdje je riječ samo o jednom aspektu konzervativnih predožbi: sveukupno bi Turska trebala ponovo postati najveća i najjača zemlja i svi bi se trebali klanjati pred Erdoganom. To se pokazuje sada u politici EU. U tom pogledu on dobija još "dokaza" za svoju veličinu. To mu onda naravno pomaže da dalje vodi svoju unutarnju politiku. EU pomaže Erdoganu da sa svojom politikom ostane čvrsto u sedlu.

Izjave dolaze upravo u sedmici u kojoj su zemlje EU sa Turskom u Briselu dogovorile ugovor o izbjegličkim pitanjima. Je li to slučajno? Ili iz ove koincidencije govori eventualno određena nadmenost od strane Turske?

Ovi znakovi nadmenosti su stalno prisutni. U krugovima vladajuće AKP postoji tendencija sličnih izjava odavno, poput izjava o ubistvima iz časti ili prisilne udaje. Inače, od kako je AKP na vlasti broj ubistava iz časti je višestruko porastao. Važno je napomenuti da izjave dobijaju na odlučnosti. Prvo je bilo riječi o ženama koje trebaju ostati kod kuće. Onda se govorilo o vrijednostima turske žene, a sada je riječ o haremu. Vjerujem da se to slijedi sistematski.

S kojim ciljem?

Erdogan mora razviti svoj ideološki pravac kako bi mogao postići svoj cilj, a to je da postane doživotni predsjednik. Tu spadaju njegove izjave o Osmanskom carstvu. On želi postati izabrani sultan. Naravno ove kulturološke i religijske priče će biti samo nadogradnja. Stvarni cilj je omogućiti jednoj ruci upravljanje egzekutivnom, legislativnom i sudskom vlašću i to predsjedničkom uredu, odnosno samom Erdoganu. Ne bi me iznenadilo ako bi on sebe proglasio doživotnim predsjednikom i onda se pobrinuo za to da neki njegov potomak, sin ili zet, dođe na vlast. Dakle jedna vrsta porodične diktature.

Šta bi onda bila, s obzirom na ovakav razvoj događaja, pametna politika EU?

Pametna politika bi bila kada bi EU skupa sa UN-om umjesto sa Turskom osmislila izbjegličku politiku. Suradnja sa Turskom je predstavljena kao nešto što nema alternativu. Ja ne smatram da je to dobra ideja. Jer ja ne vjerujem da će Turska biti u stanju da se približi željama EU. Nije čak ni sigurno da li ona za to uopće ima volje. Ako se barem malo poznaje turska politika i mentalitet AKP-a, onda se vrlo dobro zna da se na tog partnera ne može osloniti i da se ne bi trebalo osloniti.

Lale Akguen je političarka. Od 2002. do 2009. godine je bila SPD-ova zastupnica u Bundestagu. Rođena je u Istanbulu.