Lakhdar Brahimi – posrednik u „nemogućoj misiji“

Lakhdar Brahimi je od početka znao da će imati težak zadatak. „U osnovi je to teško riješiti“, rekao je nakon što je u septembru 2012. godine imenovan za specijalnog izaslanika UN-a za Siriju. Brahimi je isto tako u intervjuu za BBC rekao da neće odustati. „Ne mogu reći da su ti zadaci nemogući, ali su skoro nemogući“. Iako ima male izglede za uspjeh, nakon godinu i po dana posredničkog rada, nije izgubio volju. “Predstojeća konferencija o Siriji je velika šansa koja se ne smije propustiti”, kaže Brahimi.

Iskusni posrednik

Brahimi iz velikog broja drugih posredničkih misija zna šta treba uraditi kako se ovakva šansa ne bi propustila. Od 1989-1991. godine se Brahimi angažovao kao arbitar u libanskom građanskom ratu. Tokom te misije je doprinio da sukobljene strane potpišu sporazum kojim je okončano nasilje. U ime UN-a vodio je mirovne pregovore u bivšoj republici Zair, u Jemenu, Liberiji i Haitiju. 1997. godine je pokušao posredovati između talibana i plemenskih vođa u Afganistanu. „Nemoguć zadatak“, rekao je Brahimi i u jesen 1999. godine podnio ostavku na tu dužnost.

Međutim, neuspjeh ga nije spriječio da se 2001. godine ponovo posveti Afganistanu. Nakon terorističkih napada izvršenih 11. septembra i višemjesečnih napada američke vojske na položaje talibana, Brahimi je kao specijalni ambasador UN-a radio na planu koji se sastojao od pet tačaka. Riječ je o planu koji je doveo do formiranja prelazne vlade na čije čelo je izabran Hamid Karzai. Samo nekoliko mjeseci kasnije, Brahimi odlazi u Irak. Nakon američke invazije na Irak, izvršene 2003. godine, Brahimi je dao veliki doprinos formiranju prelazne vlade koja je sa radom počela u ljeto 2004. godine.

Sedam smrtnih grijeha posredovanja

Iskustva stečena u toku međunarodnih posredničkih misija u ratovima je Brahimi 2008. godine sažeo u knjizi "Sedam smrtnih grijeha meditacije" („The Seven Deadly Sins of Mediation“). Sedam grijeha je nazvao sljedećim riječima: ignorisanje, arogancija, pristrasnost, nemoć, mržnja, manjak fleksibilnosti i pogrešna obećanja.

Brahimi piše da jedna određena greška diplomatsku misiju već na početku može dovesti do neuspjeha. To je prije svega oslanjanje na osoblje koje u kriznim zemljama najbolje govori engleski jezik. To nije preporučljivo iz jednog razloga, a to je da oni govore ono što posrednici žele čuti. „Moraju su čuti sve strane“, piše Brahimi.

Borba za preduvjete

Nesporazumi zbog jezika Brahimiju, kao rođenom Alžircu kojem je arapski jezik maternji, u sirijskom ratu ne bi trebali predstavljati problem. Međutim, on upozorava na činjenici da sukobljene strane ne rade uvijek ono što im posrednici savjetuju. Tako mu nekoliko dana pred početak konferencije nije uspjelo da sirijsku opoziciju nagovori da učestvuje na konferenciji. Nacionalna koalicija sirijske opozicije i revolucionarnih snaga, najveće krovno udruženje protivnika predsjednika Asada, i dalje učešće na konferenciji ostavlja otvorenim. Nacionalna koalicija navodi da će sudjelovati pod uslovom da predsjednik Asad nema učešće u prelaznoj vladi niti da ima bilo kakvu političku ulogu u Siriji.

Riječ je o zahtjevu koji je Ahmad Jabra, predsjednik Nacionalne koalicije, još jednom ponovio na sastanku opozicije sa predstavnicima nekoliko zemalja članica grupe „Sirijski prijatelji“ koji je proteklog vikenda održan u Parizu. Druga strana Asadovih protivnika nema nikakvih interesa za mirovnim pregovorima: džihadističke grupe i Al Kaida su za Asadovo svrgavanje sa vlasti, ali i za osnivanje novog kalifata na sirijskoj teritoriji.

Autori: Kersten Knipp / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić