Kriza sa gasom: Alžir je Evropi ponovo važan

Merimo li važnost posjete francuskog predsednika Emanuela Makrona Alžiru njenim trajanjem, onda će ona bita zaista važna, jer će francuski državnik u toj zemlji od četvrtka (25.9.) provesti tri dana. To pokazuje koliko Alžir znači Parizu.

U posljednje vreme odnosi dve zemlje su opterećeni. U oktobru prošle godine Makron je izjavio da se Alžir od sticanja nezavisnosti odmara na svojim sjećanjima – pritom je mislio na dug period francuske kolonijalne vladavine (1830-1962) i francuske zločine koji su počinjeni tada i za vrijeme rata za nezavisnost. Francuski predsjednik smatra da se sjećanje na ta nedjela zloupotrebljavaju kako bi Alžir obezbijedio provođenje svojih političkih ciljeva. Poslije toga je Alžir na tri mjeseca povukao ambasadora iz Pariza. Tek kada je Makron izrazio „žaljenje“ zbog te izjave, Alžir je ponovo poslao ambasadora u Pariz. Makron sada putuje u Alžir 60 godina otkako je zemlja stekla nezavisnost i to se tumači kao pomirljiv gest.

Istovremeno, Alžir je interesantan kao budući snabdjevač energijom, i to ne samo za Francusku već i za druge evropske zemlje. „Trenutna zainteresovanost evropskih zemalja za Alžir ima bitnu energetsko-političku pozadinu“, kaže Matijas Šefer, predstavnik njemačke Fondacije Konrad Adenauer u Alžiru.

Alžir zaista jeste jedan od najvećih proizvođača zemnog gasa na svijetu. Stručnjaci procjenjuju alžirske zalihe gasa na četiri biliona kubnih metara. A zalihe nafte iznose 1,5 milijardi tona. Alžir bi mogao da bude zanimljiv i kao tranzitna zemlja za energiju iz nekih afričkih država, koje su najavile zainteresovanost za gradnju gasovoda ka Evropi.

U julu su koncerni iz Italije, Francuske, Sjedinjenih Američkih Država i Alžira potpisali sporazum na 25 godina o zajedničkoj eksploataciji energetskih zaliha. Prema tom dogovoru samo Italija bi dobijala dodatnih četiri milijarde kubnih metara gasa. Ovo je naveo italijanski premijer Mario Dragi prilikom julske posjete Alžiru. On i njegov ministar spoljnih poslova Luiđi di Majo prije toga su posjetili Alžir još u aprilu i tamo potpisali sporazum o isporuci gasa. Italija će ove godine od Alžira kupiti 21 milijardu kubnih metara gasa.

Zastarjela infrastruktura

Šefer naglašava da Alžir ima ogroman potencijal, ali da ne može samo svojim snagama snabdjeti Evropu zemnim gasom. Ovo prema njemu važi posebno za Njemačku, dok Italija, Španija i Francuska tradicionalno imaju „mnogo bolju pregovaračku poziciju“.

Osim toga, tehnička infrastruktura alžirskog energetskog sektora je zastarjela, za modernizaciju su potrebna znatna ulaganja. Ministar energetike Alžira je pre nekoliko sedmica u jednom intervjuu rekao – ko želi da posluje sa Alžirom mora prvo da investira. Matijas Šefer takođe kaže: „Mora se u Evropi pokazati spremnost da se najprije ulože znatne sume, kako bi zajedno sa Alžirom izgradili infrastrukturu, pa da se onda profitira“.

On dodaje da, osim toga, na putu isporuci željenih količina u Evropu stoje i unutrašnje potrebe Alžira: „Generalno, rasipničko trošenje energije je u Alžiru je relativno veliko. Zato je dobar dio onoga što Alžir dodatno proizvede namijenjeno domaćem tržištu i nije za izvoz“. On zaključuje da je potrebno znatno vrijeme dok Evropa ne počne da profitira od Alžirskog gasa.

Režimu na ruku

Stručnjakinja za Alžir Njemačkog instituta za globalna i područna istraživanja (GIGA) Marija Jozua kaže da su energetski dilovi zaista dobra vijest za alžirsku vladu, jer će to ojačati stabilnost tamošnjeg režima naspram unutrašnjih protivnika. Ona ukazuje na protestni pokret „Hirak“, koji zahtijeva vladavinu prava i suzbijanje korupcije i godinama tako vrši pritisak na vlasti.

„Nove prihode će vlada iskoristiti za dalje podupiranje postojećeg sistema koji počiva isključivo na prihodima iz energetike. Kako bi stvorila popularnost u narodu vjerovatno će povećati plate u javnom sektoru, penzije i izdavanja za nezaposlene. To će smanjiti socijalni pritisak i spremnost da se protestuje“. Ona opominje da će siromaštvo najugroženijih Alžiraca biti samo djelimično ublaženo.

Naučna saradnica hamburškog instituta opominje da je energetska računica sa Alžirom politički riskantna: „Naime, uvozeći energiju Evropa pomaže stabilizaciji jednog autoritarnog režima. Time se prećutno odobrava razorna unutrašnja politika i zatvaraju oči pred kršenjem ljudskih prava“. Prema podacima organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesti internešenal (AI) prošle godine su sudski gonjeni, hapšeni i osuđivani aktivisti iz pokreta Hirak kao i aktivisti koji se bave zaštitom ljudskih prava. Marija Jozua upozorava: „Evropa rizikuje da stavi ekonomsku stabilnost iznad ljudskih prava i vrijednosti koje je odlikuju“.

Promjena razmjenom?

Da li francuski predsjednik to tako vidi? Da, kaže francuski informativni portal „Le Point": „On zna da sistem koji se sastoji od oficira i poslovnih ljudi i koji decenijama vlada zemljom, ne namjerava da promijeni svoj DNA ni za milimetar“.

Ali, magazin isto tako smatra da poslovi u oblasti energetike neće trpjeti zbog vrijednosnih sumnji i moralnih skrupula. Matijas Šefer koji je na čelu predstavništva Fondacije Konrad Adenauer u Alžiru smatra da bi ti poslovi mogli predstavljati razvojnu šansu i da bi se sa svakim novim energetskim dogovorom socijalna situacija u Alžiru dugoročno popravila. „Energetska transformacija bi mogla da donese zapošljavanje, koje bi proizvelo dodatnu vrijednost, čime bi se upravo mlađem stanovništvu koje je posebno nezadovoljno, izašlo u susret.“

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu