Krim je ogledalo ruske sudbine

Krim je posebno mjesto za Ruse. Jednostavno zato što je skoro svaki građanin Rusije bar jednom na ovom poluostrvu proveo lijepe dane godišnjeg odmora. Ovo poluostrvo ugodne klime još od 19. vijeka u ruskoj kulturi važi kao sinonim za mjesto odmora i čežnje. Prvo su ruski carevi tamo provodili svoja ljeta, a onda je u doba Sovjetskog Saveza Krim bio omiljeni cilj putovanja cijele države. Od početka šezdesetih godina prošlog vijeka milioni "zaslužnih radnika" tamo su provodili godišnje odmore. Čak i kada je Ukrajina postala nezavisna država nije presušila rijeka stotina hiljada turista iz Rusije.

Stoga ne čudi što većina ljudi u Rusiji Krim posmatra kao "svoje" poluostrvo. A kada se Krim tačno prije godinu dana (18.3.2014.) "vratio pod okrilje Rusije", mnogi u toj zemlji su to vidjeli kao istorijsku pravdu. Rusi su rado slijedili logiku Kremlja koji je tvrdio da su stanovnici Krima dobrovoljno na referendumu glasali za priključenje Rusiji i da je predsjednik Putin jednostavno ostvario njihovu želju.

Ilegalan potez po međunarodnom pravu

Teško je doprijeti do onih koji su savladani emocijama i borbenim pokličom "Krim je naš". Ipak, Zapad jasno stavlja do znanja svoje pravno tumačenje svega ovoga: aneksija Krima od strane Rusije je protivna međunarodnom pravu, čak i ako se uopšte ne posmatra Ustav Ukrajine koji ionako ne predviđa mogućnost otcjepljenja. Isto vrijedi čak i ako se po strani ostavi i međudržavni ugovor između Rusije i Ukrajine kojim je Rusija priznala teritorijalni integritet susjedne države, uključujući i njeno pravo na Krim.

Iz ugla gledanja Zapada se, mimo svega spomenutog, ističe da referendum nije bio odraz slobodne volje građana Krima.

Ovom referendumu koji je zakazan u vrlo kratkom roku nije prethodila istinska politička diskusija, pitanje koje je na njemu postavljeno uopšte nije predviđalo mogućnost ostanka u granicama Ukrajine, a cijelo glasanje je provedeno uz prisustvo ruskih trupa i "snaga samoodbrane" koje su imale njihovu podršku. Čak i ako većina Rusa to ne želi da čuje: Zapad nikada neće priznati aneksiju Krima kao legalan čin!

Temeljno pitanje budućeg sigurnosnog poretka

S obzirom na prolijevanje krvi u regionu Donjecka i na diplomatske pokušaje da se sprovede Sporazum iz Minska, pravno tumačenje aneksije Krima čini se kao sporedna stvar. Ipak, status Krima će dugoročno opteretiti odnose Rusije i Zapada, čak i ako se nađe diplomatsko rješenje za istok Ukrajine.

SAD i EU niti mogu, niti će se pomiriti sa kršenjem temeljnih principa međunarodnog prava. Pogotovo zato što predsjednik Putin u međuvremenu sve otvorenije priznaje vodeću ulogu Rusije u vezi sa sprovođenjem takozvanog referenduma na Krimu.

Krim je tako postao simbolom uzdrmanog sigurnosnog poretka i mira u Evropi. Smanjenje napetosti između Rusije i Zapada biće moguće tek onda kada se pravni status Krima riješi na međunarodnom nivou, bilo povratkom Krima u teritorijalni integritet Ukrajine, ili na taj način da se nezavisna vlada u Kijevu dobrovoljno odrekne Krima, koji joj pripada po međunarodnom pravu.

Iluzorno je očekivati da se u ovom trenutku desi jedno ili drugo, pogotovo zbog autoritarnog kursa predsjednika Putina. Zaključak je da bi prije nego što se riješi pitanje Krima na međunarodnom nivou moralo da dođe do političkog preokreta unutar same Rusije. Krim je tako postao ogledalo ruske sudbine. To je sada odista posebno mjesto za Ruse.