Krijumčari: opasni prijatelji, beskrupulozni izrabljivači

Brojke nikad ne pričaju cijelu priču. Ali one pomažu da se shvate dimenzije. Tako je i s ovom brojkom: samo u srpnju ove godine je 107.500 izbjeglica prešlo vanjske granice Europske unije. To kažu statistike Agencije EU za zaštitu granica Frontex. Većina ovih ljudi su u nekom trenutku svoga putovanja posegnuli za uslugama krijumčara ljudi. Što nas onda dovodi do drugih brojki: 71 mrtva izbjeglica u kamionu na austrijskom autoputu krajem kolovoza, oko 500 izbjeglica s dva čamca koje su se također krajem kolovoza utopile pred libijskom obalom, oko 800 mrtvih iz brodoloma jednog izbjegličkog broda u travnju pred Lampedusom. Ukupno je prema navodima UN-ove organizacije za izbjeglice UNHCR ove godine preko 2.400 migranata izgubilo život u pokušaju da prijeđe Sredozemno more.

Rado bismo, međutim, znali još jednu brojku: koliko je zarada onih koji nakrcavaju očajne ljude u trošne brodice i onda ih prepuštaju sudbini ili ih trpaju u kamione bez dovoljno zraka? Ta brojka se može samo nagađati. UN-ova organizacija za borbu protiv droge i kriminala UNODC tako procjenjuje da krijumčari ljudi u Europu zarade 150 milijuna eura godišnje. No, ta brojka sigurno nije aktualna s obzirom na eskalaciju izbjegličke krize. Ona se temelji još na računici prema kojoj godišnje oko 55.000 ljudi bude prokrijumčareno u Europu. Ako bi se UNODC-ove računice primijenile na brojke iz srpnja ove godine, onda bi se došlo do zarade za krijumčare u visini od 300 milijuna eura - u samo mjesec dana!

Posla ima i za "povremene" krijumčare

Radi se dakle o unosnom tržištu. I tržištu, kako upućuje Tuesday Reitano iz Globalne inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GITOC), u koji se lako ubaciti. Reitano u razgovoru za DW ukazuje tako na "povremene krijumčare" na tunelu u Calaisu koji za 1.500 eura povedu jednog ili dva migranta od Calaisa do Dovera. Zbog svega toga se čini da je borba protiv krijumčarenja ljudi poput borbe protiv zmije kojoj na mjestu odrubljene glave narastu tri nove.

Michael Rauschenbach koji je u Europolu nadležan za suzbijanje organiziranog kriminala to ne osporava. Ali inzistira na važnosti rasvjetljavanja carstva krijumčarskog biznisa. "Važno je da u Europolu budu centralno sakupljene sve informacije - o krijumčarskim bandama i organiziranom kriminalu u zemljama iz kojih migranti dolaze, o tranzitnim državama pa sve do europskih država u koje na kraju migranti stignu", naglašava Rauschenbach u razgovoru za DW. Na osnovu tih informacija se, objašnjava, onda mogu povesti istrage koordinirane s ostalim članicama EU-a. "Mi ih ne želimo provoditi na samo jednom određenom mjestu u EU-u ili izvan njega, nego na cijelom putu, tako da možemo onesposobiti krijumčare, uhititi one koji povlače konce i zaplijeniti im financijska sredstva", objašnjava ovaj Europolov čovjek.

Na jednog uhapšenog, trojica novih krijumčara

Povremeni uspjesi Europola ne izostaju: na primjer, razbijanje kineskog lanca krijumčara u Španjolskoj krajem lipnja, uhićenje više krijumčara ljudi u Njemačkoj početkom lipnja i uhićena 77 člana krijumčarskog lanca diljem čitave Europe u ožujku ove godine. No, ipak se svi ovi uspjesi čine kao kap u moru. Jer u krijumčarske strukture je teško prodrijeti. Krijumčari ljudi rade gotovo isključivo s ljudima svoje nacionalnosti, objašnjava kriminalistički stručnjak Reinato. U pravilu, kaže on, Nigerijci ne krijumčare Sirijce niti Sirijci krijumčare Afrikance. Ogromne novčane transakcije obavljaju se mimo etabliranog bankovnog sustava. Preko takozvanog "hawala-bankinga" (međunarodni neslužbeni sustav novčanog plaćanja koji svoje korijene vuče iz ranosrednjovjekovne trgovine na Bliskom i Srednjem istoku, op. red.) stotine tisuća eura mogu se prebacivati bez ikakvih potvrda, upućuje Reitano. Tako istraga koja se zasniva na praćenju novčanih transakcija obično vodi u prazno.

Ali problem je, prije svega, i to što je unosno tržište i dalje tu. Građanski rat u Siriji tjera stotine tisuća ljudi na bijeg u Europu. Drugi bježe pred progonom. Treći se nadaju da će bijegom u Europu umaći bijedi i gospodarskoj besperspektivnosti. Talijanski kriminolog Andrea di Nicola vrlo točno konstatira da je krijumčarenje ljudima tržište koje cvjeta zahvaljujući ogromnoj potražnji očajnih ljudi. U intervjuu za DW Di Nicola opisuje svoje susrete s migrantima i citira njihove riječi: "Ako ostanem kod kuće, umrijet ću. Samo ako se poslužim uslugama krijumčara, imam neku šansu. Znam da i time riskiram život. Ali bolje da umrem u pokušaju prelaska Sredozemlja nego kod kuće".

Kriminalistički stručnjak Tuesday Reinato ukazuje na ključne razlike između različitih ruta prema Europi. Zapadnoafrički migranti, kaže, plaćaju za svaku etapu svog putovanja odvojeno - i unaprijed: "Zato su oni najugroženiji. Jer krijumčari već imaju novac u džepu bez obzira stigli migranti na svoj cilj ili ne."

Drukčije je s izbjeglicama iz Eritreje, a posebno Sirije. Oni su, prema riječima Reinata, razvili vrlo rafinirani sistem u "dealovima" s krijumčarima. Ugovorena svota se ostavlja na nekom neutralnom mjestu i krijumčari je tek mogu podići kada migrant dođe na svoj cilj - ili na dogovorenu destinaciju.

Sirijski izbjeglica Alaa Houd je DW-u ispričao kako je to izgledalo kod njega kada se iz Turske prebacivao u Grčku: "Morao sam prvo deponirati novac za prebacivanje preko mora u jednoj mjenjačnici. Za to sam trebao platititi 1.150 eura. U mjenjačnici onda novac leži tjedan dana prije nego što se vrati natrag meni ili se doznači posredniku."