Kočnica za Donalda Trumpa?
19. juli 2016Nominaciji Donalda Trumpa na mjesto predsjedničkog kandidata republikanaca više ništa ne stoji na putu. Za ovog biznismena, koji mijenja stranke, je tokom kampanje za određivanje predsjedničkog kandidata glasalo toliko mnogo ljudi, da je uspio sakupiti neophodnu većinu koja mu daje dovoljan broj glasova delegata. Svi poslanici su obavezni da se pridržavaju rezultata glasanja unutar partije koja određuje predsjedničkog kandidata. Partija međutim može u posljednjem trenutku promijeniti pravila i postaviti drugog kandidata za utrku za američkog predsjednika. Evo kako bi to moglo izgledati:
1. Po Statutu Republikanske partije pred svaki Kongres se sastaje komisija od 112 članova. Ona se sastoji od po jednog muškarca i jedne žene iz svake američke države, sa svih teritorija. Komisija utvrđuje po kojim pravilima će biti određen predsjednički kandidat. Ako većina Komisije odluči da delegate oslobodi glasanja za predsjedničkog kandidata i da kandidata izglasa po sopstvenoj volji i nahođenju, onda je sve moguće. Ne postoji instanca koja bi mogla nadglasati ovakvu odluku.
2. Ako u Komisiji ne postoji većina za takvu odluku, ali ako je najmanje 25 posto članova za odluku da delegate oslobodi glasanja, onda se odluka prebacije na stranački Kongres. To znači da 2.472 o tome diskutuje i pristupa glasanju za predsjedničkog kandidata. To bi otvorilo prljavu borbu među republikancima.
3. Sve zvuči jednostavnije nego što jeste. Svaka savezna država ima svoja pravila, kojih se delegati moraju pridržavati. To znači da neki poslanici moraju glasati za Trumpa, čak i ako im partija dozvoli slobodan izbor kandidata. Drugi se opet samo u prvom krugu glasanja moraju držati rezultata utrke za nominaciju predsjedničkog kandidata a poslije mogu glasati kako žele. To je jako komplikovano i komleksno, i demokratski sumnjivo. Ni većina Amerikanaca ne shvata istinski detalje tog sistema.
4. Po dosadašnjoj regulativi je 95 posto delegata obavezno da glasa za kandidata, koji je u sopstvenom izbornom okrugu odnio pobjedu na izborima za predsjedničkog kandidata. Istovremeno se mora znati da se delegati poručuju netransparentnom procedurom i da često pripadaju političkom establišmentu. I sve to doprinosi tome da je teško prihvatljivo akceptirati Donalda Trumpa kao predsjedničkog kandidata.
5. Dva velika pitanja koja se postavljaju: Ima li kadrovske alternative koja obećava uspjeh?I da li bi poslanici bili spremni da riskiraju ustanak u sopstvenoj partiji kada bi spriječili Donalda Trumpa da postane predsjednik? Naravno da bi se sve Trumpove pristalice osjećale izigranim, kada bi se partija u posljednoj sekundi, nakon što se mjesecima birao predsjednički kandidat, odlučila za nekog drugog.
6. Kongres za nominaciju predsjedničkog kandidata okupiće 2.472 delegata. Kod tako velike grupe ljudi je spektar političkih opredjeljenja širok: od ubijeđenih Trumpovih protivnika do fanatičnih Trumpovih zagovornika i svega onoga što je između. Mnogi od delegata su ambiciozni mladi političari. Postavlja se i pitanje u kojoj mjeri se oni vode karijerom? I da li su spremni da podrže ekstremno škakljivo izglasavanje predsjedničkog kandidata, koje ide na uštrb odluke većine? I da li će oni, bez obzira na osobne gubitke, glasati protiv Trumpa, jer smatraju da šteti partiji?
7. Na kraju ostaje pitanje, kada i kako će republikanci okončati ovaj užas. Šta ako Trump ipak ne bude izabran za kandidata? Ili će kandidat Trump toliko opteretiti republikance da će na kraju partiji zaprijetiti raspad?
8. Pred početak Kongresa uponedjeljak ove sedmice samo je jedna stvar bila sigurna - da je sve moguće.