Kosovski ratni heroji na meti pravosuđa

Parlament Kosova će još ove sedmice donijeti zakonsku bazu za formiranje ovog suda. Neue Zuercher Zeitung piše: "Tribunal je direktna posljedica izvještaja, kojeg je krajem 2010. objavio tadašnji specijalni izvjestilac Vijeća Evrope Dick Marty. Tako je bivši pripadnik uprave grada Tesina vodeće ljude OVK(Oslobodilačke vojske Kosova), od kojih neki poput Hašima Tačija važe za ratne heroje, doveo u vezu sa raznoraznim zločinima. Najveću pažnju izazvala je optužba za trgovinu organima, kratko nakon rata. Tako su, prema optužbama koje je iznio Marty, srpskim zarobljenicima i Albancima-kolaboracionistima Srba, u ljeto 1999. vađeni organi, koji su poslije skupo prodavani na crnom tržištu. Od jeseni 2011. to je oblast koju istražuje John Clint Wiliamson iz EULEX-a. Izvještaj američkog diplomate očekuje se u junu 2014.

Sjedište novog Tribunala biće formalno na Kosovu ali ovaj sud, u kojem će raditi strane sudije, će najveći dio posla obavljati iz Nizozemske, gdje se u kontekstu postojanja i rada Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji prikupilo dovoljno iskustva. Važan razlog što će sud raditi u Den Hagu je i što na Kosovu ne postoji dovoljna zaštita svjedoka.

Tribunal vodeće kosovske političare dovodi u dilemu. Nije samo nakon izvještaja Dicka Martyja očito da je i OVK počinila teške zločine u kontekstu nerazjašnjenog nestanka nekoliko stotina ljudi, prije svega Srba. Ako se tome dosada nije poklanjala dovoljna pažnja nije samo krivica Prištine već i Zapada, koji se tokom napada NATO-a protiv Srbije stavio na stranu Prištine.

Kosovski premijer Thaci ocjenjuje Tribunal nepravednim i uvredom za Kosovo. Pa ipak je preporučio parlamentu Kosova da glasa za osnivanje Tribunala i produžavanje misije EULEX-a na još dvije godine", zaključuje Neue Zuercher Zeitung.

Mali diktator

Neue Zuercher Zeitung piše o Makedoniji i njenom premijeru Nikoli Gruevskom, koji je, kako navodi list, instalirao poluautoritarni sistem. "Kada u Briselu i evropskim metropolama govore o Zapadnom Balkanu, Makedonija je rijetko na dnevnom redu. Pažnja je usmjerena na Kosovo. I ako se još uopšte o nečem drugom govori to je BiH, čija bi se vječna kriza sada trebala tretirati ekonomsko-politički.

Ali Makedonija je školski primjer trenda, koju naučnik iz Graca Florian Bieber naziva "Autoritarni izazov u jugoistočnoj Evropi". To su slabe državice, čije institucije koriste aparati vladajućih stranaka kako bi permanentnim kampanjama svoje pristalice držale na svojoj ideološkoj liniji. S obzirom na ovisnost medija od vlade i s obzirom na slabo pravosuđe, opozicija se uspješno potiskuje na rub. Ovaj model se u raznoraznim nijansama etablirao od Grčke do Mađarske, od Srbije do Rumunije, unutar i van EU.

Ono što Makedoniju pravi specijalnim slučajem je svađa sa Grčkom oko imena. Grčka u imenu Makedonija vidi pretenzije na njenu teritoriju, čija se provincija na sjeveru tako naziva. Atina se žali da je to pljačka i otimačina njene istorije, jer se ona smatra jedinom nasljednicom antičke Makedonije. Obje strane su doduše 1995. potpisale sporazum, kojim se Makedonija obavezala da neće povećavati svoju teritoriju a Grčka da neće blokirati pruistup Makedonije međunarodnim organizacijama, ali se Grčka toga ne pridržava.

Autoritarni sistem Gruevskog

Na nekada skromnom trgu u Skoplju nastao je skurilan umjetnički projekat. Okružen spomenicima makedonskih patriota, uzdiže se i statua Aleksandra Velikog na konju. Sa druge obale Vardara pozdravlja statua njegovog oca Filipa. A u sredini majka Olimpija. Poruka je jasna i glasi: Ovdje žive nasljednici antičkog doba. Šarmantni Filip sa oduševljenjem objašnjava značenje nacionalnog slavoluka.

Skoro je nevjerovatna interpretacija Titovog doba. U jednom zamračenom prostoru, jednoj mješavini gulaga i mučilišta, kao žrtve komunizma se pojavljuju makedonski narod i njegove vođe. Nijedna riječ o Filipu, koji je pod Titom po prvi put dobio republiku i odgovarajuću nacionalnu svijest. Poslije vam postane jasno da to nije Nacionalni muzej već da je to hram vladajuće partije. Iskrivljena istorija nakon II svjetskog rata ima za cilj da diskreditira socijaldemokrate, nasljednike Komunističke partije.

Makedonija se očito nalazi u opasnoj, slijepoj ulici. Dugo odvraćanje od EU-integracija povećava rizik unutaretničkog konflikta. I sada je upitno da li ova zemlja, i bez grčkog veta, ispunjava kriterije za učlanjenje u EU. Šta uraditi? Umjesto kao pretpostavka za pregovore o učlanjenju, ime Makedonije bi trebalo biti posljednja karika za učlanjenje. Ostaje nada da bi nakon dugih godina pregovora sa Briselom došlo do promjene društva, koja bi omekšala autoritarni sistem koji je uspostavio Nikola Gruevski.

Autor: Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Svetozar Savić