Kosovo se guši u smeću

Poslije svakog jačeg pljuska, dvorište Zihraje Alije postane smetlište. Ona živi u selu Vojinovce na Kosovu, tik pored rijeke Sitnice. Svaki put kad rijeka nadođe, sa sobom donosi i gomile smeća – uglavnom plastike.

„Nivo vode poraste i donese točkove, mrtve krave, pse, plastiku, đubre i drveće u naše dvorište", priča Zihraje za DW.

Njen slučaj nije usamljen, a ni Sitnica nije jedina rijeka koja građanima služi kao stovarište plastike, guma, cipela, namještaja, stiropora… Prema podacima Eurostata, Kosovo je 2020. godine proizvelo čak 259 kilograma otpada po osobi – po čemu se nalazi značajno iznad prosjeka Evropske unije.

Za razliku od EU koja je od jula 2021. zabranila upotrebu plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, Kosovo nema nijednu regulativu koja se odnosi na plastiku. To je jedna od posljednjih zemalja u Evropi koja nije uvela čak ni mjere koje bi smanjile upotrebu plastičnih kesa.

Plastične kese na izvolte

Plastične kese se na Kosovu i dalje dijele šakom i kapom. A poslije onih nekoliko minuta koliko posluže da se namirnice prenesu od supermarketa do kuće – njihova razgradnja traje stotinama godina.

Ipak, čak i Zihraje koja se do podne sizifovski bori da sopstveno dvorište očisti od kesa koje je donijela rijeka, od podne bez zadrške šeta – ruku punih plastike.

„Kuda god da idemo da kupimo namirnice, prodavci nam uvijek daju plastične kese. Nemamo drugog rješenja osim da koristimo plastične kese i zato postoji velika količina otpada. Ljudi uvijek nose plastične kese iz prodavnica, ali ih ne bacaju u kontejnere, već na ulice."

Sakupljanje plastike nije atraktivan biznis, jer bi sakupljači za jedan kilogram dobili svega nekoliko centi. Osim toga, na Kosovu nema ni kaucije za flaše i limenke. Ljudima se ne nudi nikakav podsticaj za pažljivo odlaganje otpada. Zato oni jednostavno bacaju đubre gdje god da su – u rijeke, šume, na ulice ili u samom centru Prištine.

„To je naša nepažnja. Trudimo se da nam u kući bude što čistije, ali kad odemo negdje van kuće, ne vodimo mnogo računa o životnoj sredini", kaže stanovnica Prištine Venera Sadikaj.

Njen sugrađanin ipak s rezervom prihvata tezu o isključivoj krivici građana: „Mjesta za odlaganje otpada nisu dostupna u svakom dijelu zemlje. Ovdje na trgu ima kanti za smeće, ali ih nema svuda. Ljudi su umorni od svega toga i bacaju đubre gdje stignu i baš ih je briga."

Jedini izlaz je u samoorganizovanju

Zato su zeleni aktivisti preuzeli stvari u svoje ruke. Luan Hasanaj je sa svojom organizacijom „Uradimo to, Kosovo" (Let's do it Kosova) organizovao mnoge akcije čišćenja. U posljednje tri godine prikupili su oko 20.000 tona plastičnog otpada.

„Uspostavljanje sistema upravljanja otpadom, briga o životnoj sredini i rijekama – sve to je posao države. Dakle, država mora da preduzme korake kako bi zaustavila bacanje smeća na mjestima poput ovog ovdje", kaže Hasanaj za DW. „Ali, problem je što kosovske institucije velikim dijelom ne sprovode zakone i propise koje su same usvojile."

O ekološkim propisima na Kosovu, Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja nije željelo da razgovara sa DW-om. Zato ljudima poput Zihraje Alije i Luana Hasanaja ostaje jedino – da sami zasuču rukave.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu