Kosovo između Srbije i Švajcarske

Objašnjenje o izjavi selektora fudbalske reprezentacije Srbije Mladena Krstajića o sudiji Feliksu Brihu i Hagu objavljeno u listu Frankfurter algemajne cajtung izgleda ovako: „U Hagu se nalazi Tribunal UN za ratne zločine. Tamo su brojni Srbi zbog najtežih zločina za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji između 1991. i 1999. godine pravosnažno osuđeni. Otada se nacionalistički Srbi žale na nepravdu, jer je samo malo Hrvata, Albanaca ili muslimana osuđeno za sramotna nedjela“.

Zbog toga je, piše frankfurtski dnevnik, Mladen Krstajić govorio o „selektivnoj pravdi“. A kada je riječ o slavlju Džake i Šaćirija poslije postignutih golova, kada su pokazivali znak orla, ostaje da se utvrdi da li je njihovo ponašanje „reakcija na ponašanje publike“: „Prema navodima posjetilaca na stadionu, navodno su nacionalistički nastrojeni srpski navijači tokom prvih 20 minuta utakmice stalno vikali "Ubij, ubij Šiptara“, tako da će FIFA sada da se pozabavi i ponašanjem srpskih navijača.

Zidojče cajtung piše da sadašnja švajcarska reprezentacija ne uživa bezuslovnu naklonost tamošnje publike. To će se promijeniti tek kada bude uspjeha. Inače će potpražno biti prisutno osjećanje da su upravo Džaka i Šaćiri u mislima u zemlji svojih roditelja. To je analogno debati o Ozilu i Gundoganu koja se upravo vodi u Njemačkoj. Džaka (...) je odigrao 64 meča u dresu Švajcarske, Šaćiri – 72. Nema nikakvog povoda da se sumnja u lojalnost njih dvojice prema reprezentaciji – ali malo više političke senzibilnosti i pored toga ne bi bilo naodmet.“

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung piše: „Poslije utakmice, Štefan Lihtštajner se našao u zoni za intervjue, kao kapiten tima i njegov zaštitnik, pa je branio Džaku i Šaćirija. Oni su super tipovi. Razgovarao je sa njima, sa njihovim očevima. Oni su mi pojasnili svoje viđenje, kroz šta su prošli. Oni su dvostruki državljani. Ne vjerujem da Švajcarska ima problem“.

„Lihtenštajner je već godinama svjedok i aktivni učesnik razvoja švajcarske reprezentacije. Poslije gola kojim su poveli, zajedno sa Džakom je otrčao prema gledaocima, i isto tako rukama pokazao dvoglavog orla. Bili su to nepotrebni gestovi sa škakljivim političkim implikacijama, koji bi mogli da dovedu do zabrane igranja i trajno da naštete timu. Ali, bila je to i akcija solidarnosti Lihtštajnera“.

Poslije svega je Lihtenštajner svojim izjavama činio sve da se Švajcarci identifikuju sa svojim državnim timom. U tome je često davao i protivrječne ili nepopularne izjave koje su tumačene i kao desničarska politička uvjerenja. „Novine su pisale o balkanskom jazu, o kulturnopolitičkom jazu u državnom timu, o atmosferskim smetnjama o tome da se unutar reprezentacije grupe sa različitom socijalizacijom međusobno izoluju.“

„Selektor Vladimir Petković se u to vrijeme borio da bude prihvaćen. Nedostajali su mu renome, dobri rezultati i jezička sigurnost, ali on se bacio na posao, vodio mnoge razgovore, izbacio iz tima kapitena Gokana Inlera i odredio hijerarhije koje i danas postoje, sa Lihtštajnerom, Džakom i Behramijem na čelu – i u timu je polako zavladala kohezija.“

„Švajcarski tim je sada, poslije utakmice sa Srbijom, postao dostojan slike koju ima o sebi. To je slika tima koji spada u proširen sastav svjetskog vrha i koji svoj kosmopolitski sastav shvata kao snagu. Džaka, Šaćiri i Lihtštajner su postali figure za identifikaciju koje su Lihtštajneru nekad nedostajale. To što su svojim gestovima dok se slavio pogodak sada ugrozili svoj uspjeh, jeste prije svega jedno: velika šteta za njih same.“

Priredio Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android