Korupcija politike i u Njemačkoj?

U pravnom smislu bivši njemački kancelar Gerhard Schröder naravno da nije korumpiran. U svakom slučaju, bivši šef njemačkih Socijaldemokrata nije prekršio nikakav zakon kad je samo nekoliko mjeseci nakon poraza na saveznim izborima 2005. postao predsjednikom nadzornog odbora u konzorciju koji gradi plinovod "Sjeverni tok" (Nord Stream). Svejedno, ipak ostaje pomalo gorak okus u ustima, smatra voditelj njemačkog ogranka organizacije za borbu protiv korupcije Transparency International (TI) Christian Humborg.

Sjeverni tok je plinovod koji se proteže od Rusije, ispod Baltika do Njemačke i koji je politički, gospodraski i ekološki vrlo diskutabilan. Schröder je taj projekt podržavao dok je bio na čelu njemačke vlade. Njegov partner na ruskoj strani bio je predsjednik Vladimir Putin, koji je za Schrödera "demokrat čist ko suza". Schröderov angažman tu postaje upitan i zbog toga što je s 51 posto udjela u vlasništvu, najutjecajniji vlasnik Sjevernog toka zove Gazprom. To je tvrtka koju je istraživački novinar Jürgen Roth u svojoj najnovijoj knjizi opisao kao "jezovit imperij" s mafijaškim strukturama, a njen šef Miller je dobar prijatelj Putinov.

"Zlouporaba povjerene moći"

No što Schröder i Sjeverni tok imaju zajedničko s korupcijom? U užem smilsu malo. U širem puno. Transparency International korupciju definira kao "zlouporabu povjerene moći u privatne svrhe ili korist". Rasvjetljavanje sive zone između očite i pretpostavljene korupcije od 1995. spada u zadatke ove organizacije koja se financira uz pomoć dobrovoljnih priloga. Svake godine TI objavljuje takozvani indeks korupcije. To je neka vrsta mjerenja temperature kako bi se odredio stupanj potkupljivosti među političkim predstavnicima i državnim dužnosnicima. Rezultati se temelje, između ostalog, i na anketama provedenim među poslovnim ljudima iz zemlje i iz inozemstva. Njemačka je trenutačno na 14 mjestu od 183 zemlje, koje su bile uključene u istraživanje.

Kao poseban dodatak uobičajenoj "rang-listi" TI je po prvi put za europske zemlje sastavio još jedan popis. Za 25 zemalja sastavljeno je takozvano izvješće o integritetu. Za to su provedena istraživanja u vladama,  parlamentima, pravosuđu i među političkim strankama. Svugdje su postavljena ista pitanja: Kakve se mjere poduzimaju protiv korupcije? Kakav je odnos prema transparentnosti i kontroli? TI je odlučio ne sastavaljti još jendu rang-listu jer je istraživanja u pojedinim zemljama zbog različitih javnih i privatnih struktura teško uspoređivati.

Njemačka ignorira UN-ove konvencije

TI je htio prije svega analizirati jake strane kao i slabosti pojedinih zemalja. Njemačka na primjer ima "dobar do vrlo dobar" sustav integriteta. Pod time TI podrazumijeva udio otvorenosti i pravednosti u gospodarskom natjecanju te u odnosu između građana i politke.

Unatoč dobroj ocjeni za Njemačku, TI ipak ima neke primjedbe, posebno u pojedinim područjima politike. To se tiče prije svega podmitljivosti državnih dužnosnika. U Njemačkoj su "potkupljivost i potkupljivnaje predstavnika naroda" regulirani u paragrafu 108 kaznenog zakona. Prema njemu je kažnjivo djelo samo kupovanje i prodavanje glasova u parlamentu.

Ujedinjeni narodi u svojoj Konvenciji koja je na snagu stupila 2005. godine i koju je u međuvremenu ratificiralo 160 zemalja, ali ne i Njemačka, zahtijevaju mogućnosti sankcija s dalekosežnijim posljedicama. Da bi Njemačka mogla djelotvorno pristupiti ovoj konvenciji, njemački bi parlament morao promijeniti zakon. Oporbena Socijaldemokratska stranka (SPD) sastavila je svoj prijedlog. Prema njemu, zastupnici bi bili kažnjivi i i u slučaju kad bi za svog mandata trećim osobama nudili prednosti, obećanja ili jamstva.

Kritika zbog novčanih priloga zastupnicima

Vladajuća koalicija Demokršćana i Liberala (CDU/CSU i FDP) u Berlinu ne želi mijenajti zakon. No to bi bio "neodrživ, skandalozni" pristup, smatra Christian Humborg iz TI-ja. Njemačka pred međunarodnom zajednicom ispada "smiješna" kad od drugih zemalja zahtijeva da se oštirje bore protiv korupcije, a sama ne primjenjuje UN-ove konvencije.

Još jedna slaba točka u Njemačkoj je prema mišljenju Transparency Internationala praksa davanja novčanih priloga. Prema važećem zakonu, zastupnici moraju novčane priloge ili poklone prijavljivati tek ako su vredniji od 10.000 eura. To je prema mišljenju TI-ja previsoka granica.

Registar lobista

Djelotvoran način borbe za postizanje veće transparentnosti bio bi, po mišljenju Humborga obavezno upisivanje u registar lobista. Po toj zamisli, svaka tvrtka ali i odvjetnički ured koji dolazi u vezu sa zastupnicima, ministarstvima ili općenito državnim dužnosnicima, morao bi se registrirati. Jer svakodnevno u Berlinu na tisuće zastupnika različitih intersnih skupina utječe na političare a time i na donošenje raznih zakona. No za tu ideju za sad u Njemačkoj nema političke većine koja bi je progurala.

Autori: Marcel Fürstenau / Snježana Kobešćak

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina