Korona: Brige na tromeđi
5. oktobar 2020
Lijep jesenji dan u gusto pošumljenom Valserbergu, koji se prostire kroz tri države: Njemačku, Belgiju i Holandiju. Najviša tačka od 322 metra, tog inače ravnog područja, je na holandskoj strani. Atrakcija koju brojni turisti fotografišu prije nego što u obližnjem restoranu pojedu holandske mini-palačinke ili vafle.
Bez maski naravno, jer je u Holandiji tokom korona pandemije nošenje maski obavezno samo u javnom prevozu. Da se restoran kojim slučajem nalazi samo nekoliko metara istočno ili južno, odnosno u Belgiji ili Njemačkoj, važila bi drugačija pravila.
Različiti propisi
Tromeđu u Valserbergu obilježava kamen od jednog metra visine. Iza njega se vijore zastave: crno-crveno-zlatna, crveno-belo-plava i crno-žuto-crvena. Djeca se nadmeću ko će uspjeti da sjedne na kamen. „Ja sam u Njemačkoj“, „ja u Belgiji“, „ja u Holandiji“, viču.
I dok djeca uživaju igrajući se na tromeđi, drugima pandemija zadaje glavobolju. Jer Njemačka, Belgija i Holandija nemaju jedinstvena pravila kada je riječ o koroni. Najstrožija su u Belgiji. Do sredine juna tamo su nedjeljama bile zatvorene čak i granice. Moglo je da ih prelazi samo oko 6.000 ljudi: zaposleni i maturanti koji su u Njemačkoj polagali ispite.
- Pročitajte i ovo: Pola EU-a na njemačkoj «crvenoj listi»
Kod kuće preko granice
Bilo je grozno, kaže Elvira Nej, koja živi u belgijskom mjestu Helgenrat, nedaleko od granice. Njemica sa zabrinutošću prati vijesti o povećanju broja zaraženih. „Sa zadovoljstvom možemo da kažemo da još uvijek ništa nije ponovo zatvoreno." Osmdesettrogodišnja penzionerka redovno kolima odlazi u samo osam kilometara udaljeni Ahen. Tamo je decenijama radila, tamo žive skoro sve njene prijateljice i tamo odlazi u kupovinu. Kućni ljekar joj je u belgijskom Ojpenu, zubar i ortoped su u Ahenu.
Tokom nedjelja kada je granica bila zatvorena, Elvira Nej je morala da bude kod kuće. Jednom je sjela u kola, došla do granice i pitala belgijske službenike da li može samo 300 metara da otpješači do nemačke benzinske pumpe kako bi kupila njemački TV-program. Nisu joj dozvolili. Jedan drugi put joj je pošlo za rukom da pređe granicu. „Imala sam recept za lijek koji sam mogla da dobijem samo u njemačkoj apoteci, onda su me pustili da pređem granicu.“
Kupovina zabranjena
U Ahenu je tom prilikom tajno kupila životne namirnice, kaže sa nestašnim osmijehom penzionerka. To je bilo zabranjeno, na granici su je kontrolisali i morala je da plati kaznu od 250 evra. „Moju kćerku, koja svaki dan u Ahen odlazi na posao, su uhvatili. Sve je morala da isprazni i da preda", kaže Nej.
U posljednja tri mjeseca granica je ponovo otvorena. Ali nakon što je u Belgiji u posljednjih četrnaest dana registrovano 139 novih slučajeva zaraze na 100.000 stanovnika, Brisel razmatra ponovno zatvaranje granica. Zbog toga je zgrožen i ahenski demohrišćanski političar Tim Gritemajer (CDU), predsjednik vijeća gradskog okruga Ahen sa oko 550.000 stanovnika, koji žive na njemačkoj strani tromeđe. „Mislim da bi to bio potpuno pogrešan signal",kaže u razgovoru za DW.
- Pročitajte i ovo: Njemačka: Nove mjere uoči sezone gripe
Ostaviti granice otvorene – obavezno
Virus se ne zaustavlja na državnim granicima i politički je nedopustivo da u ujedinjenoj Evropi ponovo odjednom svaka zemlja traži svoja rješenja. „U našem regionu je to zapravo sasvim drugačije zapisano u DNK“, objašnjava Gritemajer, koji tokom pandemije još intenzivnije sarađuje sa kolegama sa druge strane granice.
Političar iz Ahena kaže i da mu je premijer Njemačke zajednice Belgije rekao da i on po svaku cijenu nastoji da spriječi zatvaranje granice i da je to jasno naglasio u Briselu. Pogotovo zato što je u posljednjih četrnaest dana u belgijskom pograničnom području na 100.000 stanovnika bio 21 slučaj zaraze. Ali u Briselu stopu zaraze ne posmatraju tako regionalno.
Šta se dešava ako čitav region postane rizično područje?
U međuvremenu je glavni grad Belgije od strane njemačkog Robert Koh instituta označen kao rizično područje. Isto tako i tri područja na sjeverozapadu Holandije. Šta će se dešavati na tromeđi ako susjedne zemlje budu proglašene za rizična područja? Gritemajer smatra da bi na njemačkoj strani tada moglo da važi takozvano 48-časovno pravilo. To znači da svi koji u zemlju ulaze na samo dva dana, kada se vrate kući ne moraju da idu u karantin.
On ne može da kaže da li će Belgija i Holandija preuzeti to isto pravilo ili će ga prilagoditi. „Međuti, smatram da su brige jednako velike sa svake strane granice, jer vidimo kako se situacija razvija“, kaže Gritemajer. Ljudi su počeli da se opuštaju. „Što je i razumljivo, jer naravno da nas korona sve nervira, ali to ne pomaže, jer i dalje moramo da budemo oprezni."
Žurka u Mastrihtu
Za porast broja zaraženih sve više se optužuju mladi ljudi. Pošto su klubovi i dalje zatvoreni, česta su slavlja u parkovima ili na drugim otvorenim mjestima, na kojima se skuplja i po nekoliko stotina ljudi. Tako je i u holandskom Mastrihtu, sa 25.000 studenata. Oni se rado okupljaju na širokim kamenim stepenicama uz Mezu, rijeku koja dijeli grad, udaljen oko trideset kilometara od Ahena. „Tamo je uvijek veoma živo", kaže 19-godišnja Heni, Njemica koja od početka septembra studira u Mastrihtu.
„Policija često dođe, ali ne prekida zabavu, već samo podsjeća da bi trebalo držati odstojanje“, kaže Heni. Odstojanje od jednog i po metra, to je glavno pravilo za suzbijanje pandemije u Holandiji. „U početku mi je bilo veoma neobično da, za razliku Njemačke, u prodavnicama i na univerzitetu, ne moram da nosim masku", kaže i 19-godišnja Luiza. Ona smatra da to uopšte nije dobro, jer maska svakog uvijek podsjeti da mora da bude oprezan. „Kada vidite kako se ovde u Mastrihtu postupa, imate osjećaj da je korona prošla.“
Onlajn studiranje i ples na stolovima
Studentkinje govore i o fotografijama iz studentskih domova koje kruže društvenim mrežama. "Na njima se vidi kako mladi plešu na stolovima”, govori Luiza. Jedne večeri studentkinje su prošle pored jedne zgrade, a u jednom stanu je bila velika žurka. Prozori su bili širom otvoreni, čula se glasna muzika i vidjela šarena disko-kugla.
Zvanično je u Holandiji dozvoljeno da se u zatvorenom prostoru okupi najviše šestoro ljudi. Pravilo koje malo ko poštuje, smatraju studentkinje. Ali zato su na univerzitetu stroga pravila. Na ulazu se skenira studentska propusnica, u hodnicima i na stepeništu je obilježeno gdje mora da se ide. Ali gotovo sva predavanje su onlajn.
Povratak kući?
I u Mastrihtu se povećava broj zaraženih i studentkinje iz Njemačke se sve više pitaju šta to za njih znači. „Vjerovatno bih voljela da sam ponovo kod kuće, u Ahenu, ako bude novi lokdaun ili ako bude bilo teško da se za vikend putuje u Njemačku“, kaže studentkinja Ema.
U Heni i Luiza bi u tom slučaju vjerovatno na neko vrijeme napustile Mastriht. Ali nerado, jer studentski dani samo što su počeli. Ali pomisao da su potpuno odsječene od svojih porodica im teško pada. “U slučaju da mi se baka ili roditelji razbole, a ja ne mogu da ih posjetim, to bi mi veoma teško palo“, kaže Luiza. U slučaju da se situacija ponovo zakomplikuje, sve tri studentkinje bi radije bile na njemačkoj strani granice.