Korona može da „uništi Afriku“
14. april 2020
Životni uslovi u mnogim izbjegličkim kampovima i siromašnim četvrtima Afrike su bili jezivi i bez korone: gusta naseljenost, loši higijenski uslovi i zdravstvena zaštita. Prema podacima UNHCR, u Africi ima oko 18 miliona izbjeglica i interno raseljenih lica. Eksperti strahuju da bi izbijanje epidemije Kovid-19 u jednom izbjegličkom centru bilo strašno, zbog toga što bi se virus mogao jako brzo raširiti, a posljedice bi bile pogubne i za ostatak stanovništva.
Pozivi u pomoć iz Ugande
"Zbog korona-krize, mi izbjeglice u Ugandi trpimo mnogo", kaže 25-godišnja Stela Ndapolo. „Nemamo hrane, a ni zaliha. Naš najveći problem u međuvremenu je glad." Ovo je poziv u pomoć iz Ugande Stele Ndapolo, koja je prije četiri godine sa svojom majkom i četvoro braće i sestara izbjegla iz Konga u Ugandu. Sada strahuje da bi korona-virus mogao da oteža, ionako teške okolnosti u kojima žive toliko godina.
Uganda je posljednjih godina, u odnosu na broj stanovnika, primila najviše izbjeglica u Africi – podaci UNHCR govore o 1,2 miliona ljudi. Izbjeglice su prije svega iz Demokratske Republike Kongo, Ruande, Južnog Sudana i Somalije.
Novopridošli najčešće bivaju smješteni u kampovima UN. Međutim, desetine hiljada njih su već napustile kampove i preselile se u slične slamove u četvrtima glavnog grada Kampale. Porodica Stele Ndapolo je pokušala da se u Kampali snađe i zaradi nešto za život prodajom na ulici.
Predsjednik, Joveri Museveni je zbog korona-krize trgovinu na ulici prilično ograničio. „Ako nam niko ne pomogne umrijećemo, ili od gladi ili od Kovid-19", kaže Stela i apeluje na međunarodne humanitarne organizacije „da pomognu".
Humanitarci: Trka s vremenom
I Ramona Lenc, referentkinja za izbjeglištvo i migracije u humanitarnoj organizaciji Mediko internešenal upozorava od mogućeg brzog širenja virusa u izbjegličkim kampovima i siromašnim četvrtima na obodu gradova. Ona u razgovoru za DW podsjeća da je samo u kampu Bidi Bidi u Ugandi utočište potražilo 250.000 ljudi.
Stotine hiljada izbjeglica žive i u kampovima Dadab i Kakuma u Keniji. „To su ljudi koji žive natiskani jedni do drugih na veoma malom prostoru i koji ne mogu da drže društvenu distancu, koji ne mogu da se pridržavaju pranja ruku, skoro da nemaju zdratvstvenu zaštitu, ljudi do kojih ne dopiru informacije o mjerama koje bi trebalo da primijene u prevenciji zaraze, a koje sprovode humanitarne organizacije." Sada se pokušava spriječiti da virus uopšte dođe do kampa. Jer, svi dobro znamo - ako dođe do zaraze posljedice će biti strašne, kaže Ramona Lenc.
"Mi smo u trci s vremenom", kaže Patrik Jusef, zamjenik direktora Međuanrodnog komiteta Crvenog krsta za Afriku. „Pored toga što radimo na snabdijevanju ljudi osnovnim potrepštinama, sada moramo da učinimo sve kako bismo spriječili širenje Kovid-19 među izbjeglicama." Korona-virus ima potencijal da „uništi Afriku", ako se bude raširio kontinentom slično kao u Evropi.
Afrika je, zbog mnogih oružanih sukoba još ugroženija, nastavlja Jusef. „U Burkini Faso imamo milion i po ljudi, koji zbog nasilja, nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti." Kaže da je u Somaliji 85 odsto stanovništva u sličnoj situaciji.
Takođe i u kampu Bakasi na sjeveroistoku Nigerije, jednom od najvećih kampova za interno raseljene koji su pobjegli od terorističke organizacije Boko Haram, vlada strah od korona-virusa. No, do sada, barem zvanično, nema podataka da je neko zaražen. Ali, poznato je da u Nigeriji iz dana u dan raste broj inficiranih. Zabilježeni su i slučajevi na sjeveru zemlje, gdje je dostupan veoma mali broj testova.
Humanitarci i lokalne službe upozoravaju: ako bi virus pogodio, kako se procjenjuje dva miliona prognanih u regionu Čadskog jezera, koji već žive u apsolutno jezivim uslovima, to bi bila jednostavno katastrofa.
Odgovornost međunarodne zajednice
Ramona Lenc iz Mediko internešenal kaže: „Pouka, koju bismo morali da izvučemo iz globalnog širenja korona-virusa, jeste da je u osnovi veoma opasno ljude smještati u kampove". Moralo bi se razmisliti o tome, kako bi u budućnosti na human način trebalo da se smjeste izbeglice. To je važno za zaštitu samih izbjeglica, ali i drugih građana. Međunarodna zajednica bi sada morala da preuzme odgovornost u korona-krizi. To važi za sve zemlje, takođe i za one koje sada čine sve da izbjeglice drže dalje od sebe – takođe i Njemačka, kaže Ramona Lenc.