Korejska simbolika

Telefon ponovo zvoni. To je značajna vijest. Značajna je prije svega i zbog toga što o tome izvještavaju i mediji izvan korejskih granica. To nije običan telefon nego tzv. krizni telefon između Pjongjanga i Seula. Komunikacioni kanal kojim neprijateljski nastrojene komšije imaju mogućnost da komuniciraju i u teškim vremenima. Međutim, taj telefon nije zazvonio od februara 2016. godine. Tada se Južna Koreja povukla iz zajedničkih pogona specijalne privredne zone u Kaesongu. Sjeverna Koreja od tada više nije odgovarala na svakodnevne pozive sa juga. Tišina u žicama – simbol za ukupnu situaciju na korejskom poluostrvu.

Južnokorejska vlada je ponovno aktiviranje telefonske linije okarakterisala kao „važan korak". Korak, koji se uklapa u aktuelni razvoj. Čini se da su se stvari u posljednjih nekoliko dana pomjerile sa mrtve tačke. Prvo je Kim Jong Un u novogodišnjem govoru signalizirao spremnost na razgovore. Južna Koreja  je predložila direktan susret predstavnika obje strane početkom naredne sedmice. Trebale bi to biti visokorangirane delegacije, koje bi u pograničnom mjestu Panmunjom razgovarale o mogućem učešću sjevernokorejskih sportista na Zimskim olimpijskim igrama (ZOI) u Pyeongchangu i poboljšanju unutarkorejskih odnosa.

Približavanje preko sporta?

"Ukoliko bi zaista došlo do toga, bio bi to prvi dijalog nakon susreta zamjenika ministara održanog u decembru 2015. godine," piše komentator južnokorejskog dnevnog lista „Korea Times". „Nadamo se da će razgovori biti uspješni, tako da će sjevernokorejski sportisti učestvovati na ZOI. Na taj način bi bio poslan pozitivan, ako ne i simboličan signal ne samo za Olimpijski komitet, nego i za mirovna nastojanja na korejskom poluostrvu. Mogla bi to biti prekretnica za ublažavanje tenzija".

„Činjenica da Sjeverna Koreja ima interes da pošalje sportiste na veliki događaj u susjednoj zemlji nije nikakvo iznenađenje", kaže Robert Carlin. On se već decenijama bavi razvojem odnosa na sjevernokorejskom poluostrvu i u Sjevernoj Koreji je već boravio više od 30 puta. Između 1989. i 2002. godine je bio šef odjela za sjevernoistočnu Aziju u američkom ministarstvu vanjskih poslova. Kasnije je radio kao politički savjetnik u „Korean Peninsula Energy Development Organization".

„Sjeverna Koreja već godinama slijedi taj kurs. Ipak, sportisti su više puta učestvovali na sportskim događajima u Južnoj Koreji". „Iza svega se krije jačanje postojećih kontakta sa Seulom i otvaranje novih vrata za dijalog", piše Carlin na portalu "38North", kojim rukovodi Institut na Univerzitetu Johns-Hopkins.

Visoke prepreke

Međutim, malo je vremena za pregovore, ističe Carlin. Osim toga, na putu je mnogo prepreka. „Obje strane će postaviti uslove koji su po njihovom viđenju od esencijalne važnosti za napredak". Komentator lista „Korea Times" također skreće pažnju na  preveliki optimizam i navodi da je još prerano donositi zaključke. „Odluka o tome ko će predstavljati zemlje u tim razgovorima i o kojim temama će se razgovarati, mogao bi predstavljati problem za obje strane."

Autor teksta također šalje upozorenje južnokorejskoj vladi. Ona je možda previše fokusirana na to kako da u igru uključi sjevernokorejsku delegaciju  i pri tome može zaboraviti da od Sjeverne Koreje zatraži obustavljanje atomskog i raketnog programa. „Moon treba jasno staviti do znanja da je ultimativni cilj svakog dijaloga sa Sjeverom denuklearizacija."

Autor komentara također navodi da je za Seul važno jačanje alijanse sa SAD, jer bi „Kim mogao iskoristiti Olimpijske igre da zabije klin između Seula i Vašingtona."

Riječ je o alijansi koja nije uvijek tako jednostavna i koja nije bez konfliktnog potencijala, kaže Hwang Jaeho u razgovoru za DW. „Postoje izvjesne nesuglasice između Južne Koreje i Seula", kaže pofesor na Hankuk University of Foreign Studies. „Površno posmatrano je Seul uvijek podržavao Vašington u vršenju pritiska na Sjevernu Koreju. Mi smo protiv toga da SAD upotrijebe vojnu silu".

Hwang ocjenjuje Kimovu ponudu za razgovorima kao taktički potez, jer stvarni cilj se trenutno ne može postići, ali je u interesu da se spriječe dalje eskalacije. „Sjeverna Koreja prije svega želi dijalog sa SAD, koje trenutno odbijaju razgovore. Dakle, Sjevernoj Koreji je potrebna nova strategija. U tom slučaju je u igri ponovo Južna Koreja čija je vlada spremna na taj potez."

Robert Carlin vjeruje da je Pjongjang od dolaska na vlast predsjednika Moona u proljeće 2016. godine pred očima kao opciju uvijek imao razgovor sa Seulom. „Otkako je Kim na vlasti, Pjongjang oprezno izbjegava pogrdne riječi protiv Moona. To je tipičan signal za postojanje opcije za razgovor sa predsjednikom.