Kontrolisani mediji u Srbiji blokiraju reforme

Ako je vjerovati medijima u Srbiji koje kontroliše vlast, situacija u toj balkanskoj zemlji danas je sljedeća:

Zapad bi stalno da ponižava i omalovažava Srbiju, a jedino što pomaže su bratsko prijateljstvo sa Rusijom i bliski kontakti sa Kinom.

Štaviše: Brisel i Vašington sa svojim tajnim službama hoće da ubiju svevladajućeg Aleksandra Vučića.

- pročitajte još:Arte: „Dirigovana demokratija“ u Srbiji

Pa dalje kaže: nestajanjem hrišćanskih vrijednosti čije mjesto je zauzela LGBTQ zajednica, zemlje zapadne Evrope su osuđene na propast, dok su ekonomski, socijalni i društveni uslovi u Rusiji za svaku pohvalu. To se prije svega odnosi na predsjednika Vladimira Putina, koji o ruskoj naciji brine kao otac o svojoj porodici.

- pročitajte još:Vučićeva "slavensko-pravoslavna povezanost" sa Putinom

Predsjednik Srbije se hvali bliskim vezama sa Putinom, dok vladini mediji to uvijek slavodobno prate. Nedavno je, uz široku podršku gotovo svih medija, pokušao da stvori „srpski blok" po uzoru na Putinovu stranku „Jedinstvena Rusija".

Ove „informacije" iz dana u dan pršte po građanima Srbije. Jer svih pet nacionalnih TV kanala, daleko najvažnijih izvora informisanja građana, pod direktnim su uticajem političke elite.

Svi osim RTS-a

Sa izuzetkom državnog RTS-a, njima upravljaju oligarsi. Uvijek su na usluzi jer spadaju u vema uski krug vladajuće stranke SNS - i samog Vučića, koji po volji na bilo kojoj stanici i u bilo koje vrijeme, može da uputi naciji jedan od svojih mnogobrojnih monologa. Zbog toga se prekidaju ili odlažu čak i popularne sapunice i slični formati.

Slična je situacija i u sektoru štampe. Listove poput Politike i Novosti, iz kojih je pod pritiskom EU država morala da se povuče kao vlasnik, preuzeli su Vučićevi ljudi.

Visokotiražni Informer predvodi Dragan Vučićević, kojeg je Vučić više puta opisao kao svog omiljenog novinara. Vučićević svoje novine vidi kao glasnik i borbeni list Vlade i skoro svaki dan se pojavljuje kao na TV stanicama da podgrije diskusiju. Informer na naslovnim stranicama ima naslove poput „Ukrajina napala Rusiju!", „Prljavi rat EU protiv Srbije" ili „Vučić razvalio ustaše".

Poslije godina šikaniranja, Aleksandar Rodić, vlasnik Kurira, takođe vrlo čitanog tabloida, morao je da proda svoje novine Vučićevom čovjeku Igoru Žeželju. A Žeželj je novac za to dobio u mutnim transakcijama najvše od državnog Telekoma. Rodić je u dva senzacionalna otvorena pisma kritikovao to što su svi važni mediji direktno pod kontrolom SNS-a i Vučića.

EU ingnoriše dešavanja na medijskoj sceni u Srbiji

Međutim, sve te ispade u medijskom okruženju EU ignoriše, jer Vučića i dalje vidi kao jedinog odgovarajućeg pregovaračkog partnera.

U posljednjem „Izvještaju o napretku” Evropske komisije za Srbiju objavljenom 12. oktobra pod koordinacijom komesara za proširenje EU Olivera Varheljija, teme o slobodi medija i štampe razmatraju se tek na samom kraju. A čak se ni tamo uopšte ne pominje instrumentalizacija gotovo svih medija. Sve se svodi na opšte izjave koje nikoga neće zaboljeti.

Vučić je više puta ponavljao da reforme moraju da sačekaju dok se ne otklone navodne prijetnje njegovoj zemlji, na primjer prijetnje Kosova, Hrvatske ili muslimanskih Bošnjaka. Kontrolisani mediji stanovništvu redovno navode ovo „opravdanje" za odlaganje reformi.

Ko je u notornoj besparici, lako ga je ucjenjivati

Prema Univerzitetu u Beogradu, u maloj Srbiji postoji čak 2.500 medija. Prije pandemije korone, promet cijele industrije procijenjen je na samo 210 miliona evra.

Praktično svi mediji zavise od prihoda od reklama, oglasa i spotova. Ubjedljivo najveći klijenti su država i državna preduzeća i logično je da se u obzir uzimaju samo mediji koji se pokažu politički podobnim. A TV stanicama poput Pinka, najvećoj u zemlji, poreska uprava oprostila je ogromna poreska dugovanja.

Ruska državna agencija Sputnjik, koja već osam godina ima veliku redakciju u Beogradu, koristi nedovoljno finansiranje domaćih medija i besplatno im stavlja na raspolaganje obiman materijal na srpskom jeziku. Desetine medija sa zahvalnošću to preuzimaju iz dana u dan, tako kako su dobili. Podrazumijeva se da se tako širi ruski pogled na svijet – propali Zapad i napredna Rusija. Svi izvještaji „dokazuju” da je partnerstvo sa Moskvom za Srbiju korisnije nego sa Briselom i Vašingtonom.

Skretanje pažnje sa afera

Medijski pejzaž Srbije koji je na liniji, čini sve što je u njegovoj moći da skrene pažnju sa brojnih skandala desetogodišnje Vučićeve vladavine. Njima se bavi to malo nezavisnih medija. To uključuje poslove sa oružjem, uzgoj droge, lažne disertacije vrhunskih političara, ubistva, pranje novca, kupovinu glasova, pronevjeru.

Ankete van dva glavna grada, Beograda i Novog Sada, dosljedno pokazuju da stanovnici u provinciji uglavnom nisu svjesni mnogih strašnih nepravilnosti političke klase, iako sebe smatraju informisanim.

Mediji svojim korisnicima serviraju na naslovnicama seks i kriminal ili demonizuju nemoćnu opoziciju, dok veličaju Vučića kao neprikosnovenog vrhunskog političara koji ima posljednju riječ u svim spornim pitanjima.

Opoziciju optužuju za potpuno izmišljene stvari: oni žele da unište Srbiju, da prodaju Kosovo ili da natjeraju NATO da ponovo bombarduje Srbiju kao 1999.

Lažna predstava stvarnosti

Mediji prikazuju izmišljeni svijet koji nema nikakve veze sa stvarnošću. Vučić govori o osvitu „zlatnog doba", ali sve širi slojevi stanovništva osiromašuju.

Kao rezultat medijske propagande, većina stanovništva danas vidi Rusiju i Kinu kao najvažnije donatore i trgovinske partnere i protivi se pristupanju EU. A Srbija zapravo već decenijama sa Zapadom obavalja dvije trećine ili više svoje spoljnotrgovinske razmjene. I daleko najveći broj investicija i finansijskih donacija dolazi sa Zapada.

Prema najnovijem reprezentativnom istraživanju među mladima koje je sproveo institut za ispitivanje javnog mnjenja Demostat juna 2022. većina je podržavala Vučića kao nacionalnog lidera, protivila se Zapadu i više naginjala Moskvi.

Ali: Oko 50 odsto ispitanih želi da emigrira jer su nezadovoljni situacijom u svojoj zemlji. Međutim, praktično niko nije želio da ide u Rusiju. Cilj skoro svih je - Njemačka.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.