Konobarica se više nije vratila...
27. oktobar 2021Do korone, ona je bila bila hotelska namještenica i to je struka za koju se školovala. Ali onda su došle mjere protiv pandemije. Ni uprava hotela nije uvijek znala smije li uopće primati rijetke goste koji bi se odvažili na put. Gotovo svaka pokrajina je imala svoje propise, ali je bilo jasno: i taj hotel u Hamburgu ima previše zaposlenih, obzirom na broj gostiju. Jednostavno nema šanse da se od toga može živjeti.
- pročitajte i ovo: Njemačko postpandemijsko ugostiteljstvo: više cijene i nedostatak osoblja
Makar je primala dio plaće jer je bila na skraćenom radnom vremenu, sve se svelo na puko preživljavanje. Dok joj nije "pukao film", kada je počela tražiti drugi posao. I našla ga je, u jednoj agenciji za promet nekretnina. "Korona mi je otvorila oči. Da nije bilo lockdowna, sigurno bih još radila u hotelu. Ali tako mi je postalo jasno koliko su tamo loši uvjeti rada. I da ima alternative", kaže ona za postaju NDR.
Uredno radno vrijeme, više slobodnog vremena, veća plaća, veće priznanje za ono što čini... Sve je to otkrila tek kad je otišla i ne pomišlja vratiti se u ugostiteljstvo. Slično kaže i jedan mladić koji je radio u tehničkoj službi na aerodromu za više kompanija. On sad radi za logističku tvrtku DHL jer na aerodromima, koji su tokom korone bili prazni, nije bilo posla: "To je kod mene promijenilo način razmišljanja da potražim posao na kojem neću zbog nekakvih okolnosti preko noći ostati na cesti". Sada je sve bolje: "Bolja plaća je sigurno važna, ali za mene je bilo još važnije da imam sigurno radno mjesto."
- pročitajte i ovo: Njemački ugostitelji: preživjeti do proljeća!
Od čega da se živi?
No to je nešto što se nije očekivalo: hoteli i restorani opet rade, opet se putuje, ali mada su gostionice pune gostiju željnih i voljnih platiti dobar objed, mnogi gostioničari su u teškim nevoljama. Nema konobara da poslužuju, nema ko raditi u kuhinji... Trenutno je u ugostiteljstvu 15,6% manje zaposlenih nego u maju 2019., a posla ima i više nego prije korone. Konkretno, to znači da 272.812 zaposlenih u tom sektoru više nisu mogli čekati da ih se pozove na posao da zarade koji euro, nego su najvećim dijelom otišli negdje drugdje.
To se vidjelo ovog ljeta i po zračnim lukama Njemačke: pljuštale su žalbe zračnim kompanijama zbog neviđenih gužvi i repova, a avioni su morali duže biti na zemlji - jer je zapravo nedostajalo tih "jeftinih" namještenika kod prijema putnika, kod sigurnosnih kontrola, kod transporta prtljage... Sindikat ver.di procjenjuje kako je i do 44% zaposlenih na tim poslovima negdje drugdje potražilo svoj izvor prihoda.
Sociolog Stefan Sell govori o "korona-šoku" koji je osobito pogodio sektore koji su morali zatvoriti ili bitno smanjiti opseg svog poslovanja. On smatra da je korona samo ubrzala proces na tržištu rada koji se mogao naslućivati već zbog demografske promjene: populacija rođena nakon Drugog svjetskog rata odlazi u mirovinu, ali nema toliko mladih koji bi došli na njihovo mjesto. A onima, koji su tokom korone čekali da se mogu vratiti na posao, postalo je jasno da mogu izabrati i naći nešto bolje.
Nisu problem samo veće plaće
Najgore je sa mini-poslovima: u gastronomiji je za četvrtinu ovih poslova manje nego prije korone. I naravno da je svima jasno kako su to pretežito poslovi koji su loše plaćeni: "Stanje je alarmantno", kaže Mira Neumeier za NDR. "Bilo je jasno da su loši uvjeti rada i velik broj radnih ugovora na kratko vrijeme veliki problem, a to se sad vidjelo u ovoj kriznoj godini da su ti zaposleni jednostavno otišli gdje će im biti bolje."
U mnogim sektorima, osobito u ugostiteljstvu su već očajni. Hamburški hotelijer Niklaus Kaiser von Rosenburg tvrdi kako su i prije u gastronomiji radna mjesta bila sigurna, ali se s pandemijom nije moglo računati. Sad mnogi nude i plaće više nego što je obaveza, ali niti tako ne mogu doći do ljudi. Rezultat je da restorani krate svoje radno vrijeme, ali dugoročno se taj problem može riješiti samo novcem, misli von Rosenburg. A veće plaće konobarima i kuharima znače i bitno veće cijene na jelovnicima - i to gosti moraju shvatiti.
Jer redom je tu riječ o slabo plaćenim, ali ipak poslovima za koje je potrebno određeno umijeće i vještina. To se čak neće moći samo tako riješiti otvaranjem granica za radnu snagu iz inozemstva. Jer, obzirom na demografski razvoj, Institut za tržište rada i istraživanje poslova (IAB) procjenjuje da bi Njemačka morala primati 400.000 ljudi svake godine ako bi željela neutralizirati taj trend.
Robert Bongen, Jonas Schreijäg i Caroline Walter, NDR
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu