Konfederacija kao ključ bliskoistočnog mira?
5. septembar 2018
Jumana Ghneimat je prilično sigurna kada je riječ o stavu njezine zemlje: „Ne, koalicije sa Zapadnom obalom Jordana neće biti. Nemoguće je i raspravljati o ovoj ideji", kaže ove glasnogovornica Jordanske vlade. Ona je time reagirala na ideju o konfederaciji između Jordana i Zapadne obale Jordana koju je spomenuo palestinski predsjednik Mahmud Abas a koja je naišla na podršku Washingtona. Zapravo ideja, kako je rekao Abas a prenose izraelski mediji, potječe od Jareda Kushnera, zeta američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovog savjetnika za Bliski istok. Abas je, prema vlastitim navodima, pristao na jedno takvo rješenje ali uz neka ograničenja. On bi naime htio da to bude konfederacija između Jordana, Zapadne obale Jordana i Izraela.
Stara/nova ideja
Ideja konfederacije nije nova. Još početkom osamdesetih je izronila u raspravi oko Bliskog istoka. Tada su palestinski vođa Jaser Arafat i jordanski kralj Husein glasno razmišljali o ovoj opciji. Arafat je tražio novo utočište za svoju Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO) nakon što ju je Izrael protjerao iz Libanona. Kralj Husein je ovom suradnjom htio povećati svoj utjecaj na Zapadnoj obali Jordana. Ta je regija do Šestodnevnog rata 1967. ionako pripadala Jordanu ali je tada, zajedno s Istočnim Jeruzalemom, pripala Izraelu.
Na kraju ipak nije došlo do dogovora. Iz istog razloga zbog kojeg službeni Aman i dalje preže od ovakve konfederacije. Jordan strahuje od daljnjeg utjecaja ionako snažne palestinske manjine u ovoj zemlji u kojoj su od 9,5 milijuna stanovnika, 1,8 milijuna palestinske izbjeglice. Konfederacija sa Zapadnom obalom i njezinih 2,7 milijuna Palestinaca bi dodatno povećala ovaj utjecaj.
Za Abasa postoji problem a taj je da Pojas Gaze ne bi bio dijelom ove državne tvorevine. „Nadležnost" za ovaj dio autonomnog područja bi preuzeo Egipat. No to bi značilo kraj sadašnjem obliku Palestinskog autonomnog područja koji bi trebao poslužiti kao temelj za neku buduću državu. I definitivno prepuštanje Pojasa Gaze sa svojih 1,8 milijuna stanovnika vlastitoj sudbini.
Prednosti za Izrael
Konfederacija bi za žitelje Zapadne obale Jordana donijela sigurne granice. Isto vrijedi i za Izrael. Polazi se od toga da partneri unutar federacije ne bi kretali oružjem jedni na druge. Plan bi, kako piše dnevnik „Al arabi al džaded", Palestincima donio još jednu prednost a to je korak dalje u procesu međunarodnog priznanja i samostalnosti. U Izraelu ideja nailazi na oprezno priznanje ali i skepsu. No dosadašnja ideja o samostalnosti Palestine u Izraelu izgleda ovako: samostalnost na unutarnjem planu ali odsutnost s međunarodnog parketa. To je opet nešto s čim se ne slaže Abas.
Prepreka zvana "1967"
Izraelski dnevnik Haretz špekulira oko toga da bi Abas mogao pristati na ovaj plan kako bi sa sebe skinuo pečat tvrdokornog i nepopustljivog političara. No i sam Abas uviđa, piše nadalje Haretz, da ovaj plan nema prevelike šanse za uspjeh isto kao ni Trumpov „deal stoljeća" koji je predviđao naseljavanje Palestinaca na Sinajski poluotok. Taj plan je u mešuvremenu međunarodno odbačen.
No konfederacija ima malo izgleda za realizaciju i iz jednog drugog razloga: i Jordan i Palestina kao uvjet postavljaju povratak na granice prije 1967. A teško da će Izrael bez velikih ustupaka priznati na ovaj de facto povratak ovog područja u okrilje Jordana. To ostavlja otvorenim i pitanje izraelskih naselja na Zapadnoj obali Jordana.
Plan o konfederaciji je na svom samom početku i ako ikada bude realiziran, sadržat će mnoge elemente . No ako ništa drugo ova ideja bi mogla poslužiti kao katalizator za pokretanje dijaloga koji već mjesecima stoje na mjestu.