Komplicirani partneri: Njemačka i Turska

U sred pada vrijednosti turske lire u Tursku je stigla radosna vijest iz Njemačke: Berlin unatoč političkim opterećenjima u njemačko-turskim odnosima, koji i dalje postoje, želi osigurati izvoz njemačkih firmi u Tursku. U osnovi treba nastaviti sa provođenjem tzv. Hermes jamstava.

Još protekle godine je njemačka vlada pooštrila svoju politiku prema Turskoj zbog hapšenja više njemačkih državljana.

U Njemačkoj samo je vijest naišla na kritike. "Nije prihvatljivo da se njeguje partnerstvo između njemačke i turske vlade neovisno od stanja ljudskih prava i rizika za porezne obveznike", navodi se u saopćenju Lijeve stranke.

Konflikti i neraspoloženje

Sukob oko novca pokazuje kako je nejedinstvena njemačka politika po pitanju koji je primjeren odnos sa Turskom. Konflikata ima mnogo: kao što je uhićenje više njemačkih građana, uglavnom turskog porijekla; sukobljavanje oko državne posjete predsjednika Erdogana Njemačkoj u septembru, tursko-njemački sukob oko NATO-ove baze u Incirliku odakle je Bundeswehr prošlog septembra povukao posljednje vojnike ili i zabrana nastupa turskim političarima u Njemačkoj tokom turske predizborne kampanje.  

Sve to je njemačko-turske veze posljednjih mjeseci gurnulo na dno. K tomu dolazi i narušena atmosfera izazvana fotografijom sa predsjednikom Erdoganom dvojice njemačkih reprezentativaca turskog porijekla Mezut Ösila i Ilkay Gündogan.

Različita percepcija

Njemačko-turski odnosi su trenutno zaista teški, kaže ekonom Yunus Ulusoy iz esenskog "Centra za turske i integracijske studije". Međutim do neke mjere su oni zasnovani i na različitim percepcijama. Kada je riječ o političkom stanju u Turskoj, kaže on, percepcija u Njemačkoj je prije svega koncentrirana na tamošnje deficite. Samopercepcija brojnih Turaka - koji pozdravljaju Erdoganovu politiku - je sasvim drugačija, kaže Ulusoy. "Iz toga stalno nastaju nesporazumi i različite interpretacije", navodi on.

Naravno, priznaje Ulusoy, da njemačka vlada kao i njemačka javnost imaju pravo kritizirati Tursku kada je riječ o funkcioniranju pravne države i demokratije. Pri tome se naravno vrlo radi o tonu koji pri tome koriste. "Ako međutim obje strane prije svega imaju na umu vlastite građane i s obzirom na to se verbalno sukobljavaju gube mogućnost vršenja utjecaja. I upravo to se dešavalo posljednjih godina."

Prodorni tonovi iz Turske...

Činjenica da se ton između dvije zemlje proteklih godina enormno pogoršao. Kada je u julu protekle godine njemački borac za ljudska prava Peter Steudtner uhapšen islamistički list "Yeni Akit" je tokom njemačko-turskog sukoba koji je uslijedio, napisao da je Merkel "gora od Hitlera". K tomu je list objavio fotografiju kancelarke sa kukastim križem ispod koje se moglo pročitati: "Kada je riječ o represiji i mržnji Njemačka Angele Merkel je prevazišla Hitlera". 

U septembru iste godine je predsjednik Erdogan u jednom govoru izrazio ljutnju zbog toga toga jer su Merkel i tadašnji šef SPD-a Martin Schulz u televizijskom duelu u priču uveli okončanje pristupnih pregovora EU sa Turskom. "Ovo što se događa je nacizam. Ovo što se događa je fašizam", rekao je Erdogan na to.

Prethodno, u martu 2017. godine, Erdogan je uputio neobičan apel za oko tri miliona ljudi turskog porijekla u Njemačkoj. "Ne trebate imati troje, već petoro djece", zatražio je on. U Njemačkoj je to od strane brojnih građana shvaćeno kao otvoren poziv za tiho preuzimanje vlasti od strane Erdoganovih pristalica. Općenito nije mali broj Nijemaca koji sumnjaju u lojalnost njemačkih Turaka u odnosu na njihovu novu domovinu.

...i iz Njemačke

Tokom cijelokupnog sukoba političari u okruženju njemačke vlade su se držali po strani. Nasuprot tome sukob je bio glasan na desnom kraju njemačkog političkog spektra. Tako je bivši predsjednik Alternative za Njemačku u Sachsenu, Andre Poggenburg, kritizirao tursku zajednicu u Njemačkoj: "Ovi trgovci začinima su sami napravili genocid nad 1,5 miliona Armena. I oni žele nama nešto pričati o istoriji i domovini? Oni pričaju gluposti! Ove uzgajivači kamila neka se gone tamo odakle su došli", rekao je Poggenburg tokom razgovora u februaru ove godine.

Naravno podrazumijeva se da ovo nije jezik političara etabliranih stranaka, ali i oni se također izražavaju odlučno o ovom pitanju. Špekulacije da bi predsjednik Erdogan mogao imati predizborne nastupe u Njemačkoj uoči predsjedničkih izbora u Turskoj ovdje su bile jasno odbačene. "Na predstojećim izborima u Turskoj predizborna kampanja mora biti vođena tamo, a ne kod nas u Njemačkoj", rekla je generalna tajnica CDU-a Annerget Kramp-Karrenbauer. "Mi u našim gradovima ne želimo unutarturske konflikte koji opterećuju naš zajednički život", rekla je ona. Slično je to vidio i političar SPD-a Burkhard Lischka: "Ovdje nema potrebe za bilo kakve nastupe koji u konačnici služe tome da se ukine parlamentarna demokratija u Turskoj", rekao je on. "Gospodin Erdogan treba praviti predizbornu kampanju kod kuće".  

Zajednički interesi

Kada se po strani ostave napetosti Njemačka i Turska su i dalje povezane zajedničkim interesima. Tu spadaju ekonomske veze, tu spada interes za okončanjem rata u Siriji. Njemačka i Turska su obje primile jako mnogo sirijskih izbjeglica za koje se nadaju da će se što je prije moguće vratiti kući.

Postoji mnogo tema za zazgovor. Obje zemlje moraju pokušati pristupiti drugoj sa što je moguće većim stepenom razumijevanja, kaže Yunus Ulusoy, što međutim ne znači da zatvaraju oči pred nepravilnostima. Prije svega se, kako on kaže, mora se ponovo više međusobno razgovarati. "Erdoganova posjeta u septembru bi za Njemačku bila mogućnost da se s obzirom na međunarodnu političku izolaciju Turske ponovo uspostavi utjecaj na njen razvoj", kaže Ulusoy.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android