Kompjuterske igrice koje se bave Holokaustom

Pariz u julu 1940. Dijete gleda kroz prozor. Ljudi sa koferima prolaze ulicom. "Hoćemo li i mi bježati?", pita Samuel svoje roditelje. "Ne", odgovara njegov otac. "Mi smo hrabri i ostaćemo." Samuel potom mora u svoju sobu, odakle osluškuje razgovor svojih roditelja. "Nije sigurno. Ako ostanemo - kao da smo mrtvi", čuje kako majka govori. "Ne možemo otići nigdje", kaže rezignirano njegov otac. "Kakav izbor imamo?"

Oni nemaju izbora. Najprije biva deportovan otac, zatim majka i na kraju dječak. Svi umiru u Aušvicu. Tako se završava igrica "Svjetlo u tami" ("The Light in the Darkness") čija špica prikazuje crno-bijele fotografije jevrejske djece koja nisu preživjela Holokaust. Nacisti su ubili više od šest miliona Jevreja tokom Drugog svjetskog rata.

Holokaust je životna tema Luca Bernarda: "Ne mogu da prebolim šest miliona ubijenih. Ne mogu to zaboraviti. Niti oprostiti", kaže programer Luc Bernard u video intervjuu za DW. "Ova igrica je sjećanje na ubijene. Ne svodim ih samo na brojke, jer su za mene oni bili naše porodice, prijatelji, komšije i građani." 37-godišnji britanski Jevrej, koji je odrastao u Francuskoj, a sada živi u SAD-u, skoro je u potpunosti sam kreirao igricu ​​"Svjetlo u tami".

Riječ je o projektu koji on nosi u srcu od 2008. godine. Trebalo je da prođe skoro 15 godina da konačno objavi ovu kompjutersku igricu. Bilo ih je toliko o 2. svjetskim ratu, ali nijedne o Holokaustu. Njegova motivacija je bila da to promijeni. Osim toga, on je uplašen zbog rastućeg antisemitizma širom svijeta. "Mislim da će, ako ne promijenimo našu kulturu sjećanja, biti samo gore ."

Prikazivati ​​zločine nacističke ere u kompjuterskim igricama dugo je bio tabu. Luc Bernard je u branši kompjuterskih igrica važio kao "Holocaust Guy". Nije dobio finansijska sredstva, niti podršku od nevladinih organizacija. Uložio je sav svoj novac u igru ​​ali nudi je besplatno. Tek sada, nakon što je igrica objavljena, on dobija podršku i ohrabrenje - prije svega od Evropske unije, ali i od izraelske vlade. U prvih nekoliko sedmica nakon objavljivanja, 100.000 ljudi je besplatno skinulo i preuzelo njegovu igricu.

Kako informacije o Holokaustu mogu doprijeti do mladih?

„Što se (vremenski) više udaljavamo od Holokausta, to je teže stvoriti društvenu svijest o masovnom ubijanju Jevrejki i Jevreja", kaže Bernard. Svojom igricom on želi posebno skrenuti pažnju mladih na ovu temu. Vi im morate donijeti i dati takve sadržaje, umjesto da se nadate da će oni sami otići u muzej ili posjetiti spomen obilježja", kaže ovaj programer igrica.

Bernardova porodična priča datira iz nacističke ere. Njegova baka Britanka, čiji je prvi muž bio njemački Jevrej, čuvala je jevrejsku djecu koja su 1938/39. godine takozvanim „dječijim transportima" dovožena iz Njemačke na sigurno - u Veliku Britaniju.

„U industriju video igara, kako se čini, nisu se ubrajali Jevreji, naša istorija i naše traume", žali se Bernard. Drugi svjetski rat je bez sumnje bio jedno od najpopularnijih istorijskih postavki u video igrama već desetljećima, posebno u strateškim i igricama ubijanja. Obično se radnja priča iz vojnog ugla: igrači su herojski američki vojnici koji oslobađaju svijet od nacista. Ili komanduju trupama i rekonstruišu bitke. Ali centralni aspekt, nacistički genocid nad evropskim Jevrejima, se ne spominje.

Video igrice oblikuju naša sjećanja

Kompjuterske igrice oblikuju naše kulturno pamćenje i utiču na našu percepciju istorijskih događaja. „Ako holokausta nema u igricama, to je problematično", kaže Christian Huberts iz organizacije Digital Games Culture Foundation, koja želi omogućiti programerima igara da se na senzibilan način suoče sa tom temom. „Iako je prije deset godina bilo nezamislivo prikazati nacističke zločine u kompjuterskim igrama, krajem 2010-ih došlo je do promjene svijesti unutar industrije video igrica. Igrice koje potpuno zanemaruju progon Jevreja i holokaust ili krivotvore istoriju sada se kritikuju", kaže on u intervjuu za DW.

Debata o istorijskom revizionizmu

Prije svega, igrica Ego-Shooter "Wolfenstein II: The New Colossus", koja se odvija u alternativnoj stvarnosti i u kojoj nacisti pobjeđuju u ratu i okupiraju SAD, polarizirala je javnost. To je stara serija igrica, koja je od 1990-ih, zbog visokog stepena nasilja, izazvala niz skandala.

Postoje dvije verzije ove igrice objavljene 2017. godine - jedna njemačka i jedna međunarodna. Zbog pravne situacije u Njemačkoj, koja na primjer zabranjuje isticanje protuustavnih simbola kao što je kukasti krst, iz njemačke verzije uklonjeni su svi sadržaji koji bi mogli biti krivično relevantni odnosno predstavljati kršenje zakona. "Ispostavilo se da se Adolf Hitler u igrici nazivao Herr Heiler i da nije imao brkove. Majka glavnog junaka više nije bila Jevrejka, već je označena kao izdajica i stoga je zarobljena i ubijena. To znači da je u njemačkoj verziji igrice aktivno izblendan progon Jevreja", kaže Christian Huberts.

To je pokrenulo debatu, koja je na kraju dovela do prilagođavanja pravno-zakonskih okvira u Njemačkoj. Od tada je dozvoljeno da se u video-igricama prikazuju neustavni simboli ako se koriste u „umjetnosti, nauci, istraživanju ili podučavanju, izvještavanju o aktuelnim događajima ili istoriji".

Studije organizacije „Jewish Claims Conference", koja radi na obeštećenju i podršci nacističkim žrtvama, otkrile su da mnogi ljudi u SAD-u, Francuskoj, Kanadi, Holandiji i Austriji ne znaju za Holokaust. Posebno mnogi iz milenijske i generacije Z vjeruju da je broj ubijenih Jevreja preuveličan. Neki čak smatraju da je Holokaust u potpunosti mit.

Interaktivni mediji nude nove narativne forme

Istovremeno, video-igre su medij broj jedan za zabavu više od polovine pripadnika milenijumske generacije. Pa zašto ne povezati sjećanje na Holokaust sa igricama? Christin Huberts potvrđuje da su kompjuterske igre dobre za učenje. Igre ne samo da istorijsku scenografiju i pejzaže čine direktno opipljivim, već dočaravaju i funkcionisanje političkih sistema. Na primjer, igrači video-igrica bi mogli iskusiti "kako fašistički politički sistem može širiti svoju moć i kako ljudska prava iznenada nestaju".

Ali, većina igrača ne poklanja pažnju edukativnim igricama ili "Serious Games". Zato berlinski studio Paintbucket Games ide drugačijim putem. Osnivači Jörg Friedrich i Sebastian Schulz žele da naprave igrice koje se izdižu iznad tema koje se stalno ponavljaju. Oni stoje iza strateške igre Through the Darkest of Times (2020), u kojoj igrači predvode grupu civila iz pokreta otpora, koja se bori protiv nacističkog režima od 1933. do 1945. godine.

U njihovoj detektivskoj igrici "The Darkest Files", koja se pušta u prodaju 2023. godine, igrači uskaču u ulogu tužioca koji otkriva stvarne nacističke zločine. Šef te grupe je Fritz Bauer (1903-1968), koji se smatra inicijatorom suđenja za zločine u Aušvicu. „Nije nam bila namjera da napravimo softver koji upozorava, morališe i obrazuje," rekao je Jörg Friedrich za DW. "Naš cilj je da napravimo zanimljivu i uzbudljivu igricu ​​koja se na adekvatan način bavi temom koja je nedovoljno ispričana u ovoj branši."

Luc Bernard poziva na više igrica o holokaustu

Video igre ne mogu biti zamjena knjigama, izložbama i dokumentarnim filmovima o Holokaustu. Ali mogu biti dobra dopuna i eventualno doprijeti do ljudi koji se inače ne bi bavili progonom i istrebljenjem Jevreja u nacizmu. U to je uvjeren programer igara Luc Bernard koji priželjkuje više igrica na tu temu: "Što više, to bolje!"

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu