Komentar: Trumpovo usamljeno oduševljenje Orbanom
14. maj 2019
Niti jedan premijer neke od članice Europske unije nije do to mjere laskao Donaldu Trumpu kao mađarski premijer Viktor Orban. Još tijekom predizborne kampanje Orban je otvoreno podržavao milijardera i bio je među prvima koji su mu u studenom 2016. euforično čestitali nakon pobjede na izborima. Otada je uvijek iznova isticao zajedničke stavove između njega i američkog predsjednika, bilo da se radi o borbi protiv migracije ili borbi protiv političkog establišmenta i političke korektnosti.
I zaista niti jedan europski političar nije tako blizak Bijeloj kući kao Orban. No unatoč tome je mađarski premijer pune dvije godine morao čekati na bilateralni susret s Trumpom. U ponedjeljak je konačno i to dočekao: Donald Trump je u Bijeloj kući na sat vremena primio gosta iz Budimpešte. No trenutak susreta je istodobno i neka vrsta poniženja za Orbana: s izuzetkom Bugarske, Trump je već primio ili posjetio sve ostale predsjednike država ili vlada članica EU-a. Orban je prisiljen zadovoljiti se mjestom na začelju.
Pohvalne riječi i poneki sukob interesa
S druge strane je Orban od Trumpa mogao čuti bujicu pohvale: „Velika je čast" primiti mađarskog premijera koji „radi nevjerojatan posao", i koji je svoju zemlju učinio sigurnijom i zbog toga ga, kako zaključuje Trump, „u cijeloj Europi poštuju". „Vi ste kao i ja: malo sporan, ali to je sasvim u redu", zaključio je američki predsjednik.
Da je po Trumpu i količini osobnih simpatija koje gaji prema mađarskom predsjedniku, njih dvojica bi se već odavno sreli. Jer, američki predsjednik pokazuje slabost za državnike koji vladaju autoritarnim stilom. No, za razliku od Trumpa, simpatije prema političaru iz Budimpešte nemaju ni demokrati niti mnogi republikanci iz Trumpove vlade, koji su , kad je Orban u pitanju, u najmanju ruku duboko podijeljeni. Indicija da je to tako je činjenica da je isti dan kada je Orban boravio u Bijeloj kući američko ministarstvo vanjskih poslova ugostilo vodećeg mađarskog oporbenog političara Petera Mark-Zaya. Osim toga, između Mađarske i SAD-a postoji ogroman sukob interesa.
Mnogi republikanci se vrlo kritički odnose prema antidemokratskim promjenama u Mađarskoj u posljednjih desetak godina. Daljnji trn u oku je i neprijateljski odnos prema američkom milijarderu Georgeu Sorosu. Pritisak na njegov Central European University u Budimpešti i praktično izbacivanje iz zemlje mnogi u Washingtonu doživljavaju kao direktni napad na jednu američku instituciju.
I Mađarsko približavanje Rusiji i Kini i gospodarska suradnja s dvije sile se kose s interesima Washingtona. Uvijek iznova je posljednjih godina dolazilo do sukoba, recimo zbog toga jer Mađarska, zbog ukrajinskog zakona o jeziku (koji ide na štetu mađarske manjine u Ukrajini, op. ur.) blokirala suradnju Ukrajine i NATO-a ili kada je Budimpešta Moskvi izručila dvojicu ruskih trgovaca oružjem koje je tražio Washington.
Kupuje li Mađarska novo američko oružje?
Unatoč tome je Trumpova vlada očito odlučna u nakani da obnovi odnose s Budimpeštom. Jer za razliku od prethodne vlade Baracka Obame, aktualna vlada se povodi za principima nečega što političari zovu „transakcijska diplomacija". U slučaju Mađarske bi to značilo kupnju američkog oružja u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna ili možda čak milijarde dolara.
No najvažniji zaključak susreta Trump-Orban je ipak sljedeći: u Mađarskoj Orban vlada gotovo neograničeno, on je demokraciji svoje zemlje nanio tešku štetu što će se osjećati godinama ako ne i desetljećima. Američka demokracija istodobno izdržava pritisak i jednog takvog predsjednika kao što je Trump. On sam možda sanja o moći koju njegov prijatelj iz Mađarske ima na unutarnjopolitičkom planu, no dobiti je neće nikada.