Protiv Erdogana pomaže samo jasan i odlučan odgovor

Kada jedan političar ocjenjuje drugog paranoidnim, to je u većini slučajeva bezobrazno. Ali kada šef SPD-a Martin Schulz to kaže za turskog predsjednika Erdogana, onda je to jako blizu istini.

Na relaciji Berlin-Ankara ništa više ne funcionira. Njemačka vlada je mjesecima poduzimala diplomatske napore, trpila sve provokacije i poštovala norme dobrog ponašanja. To je išlo čak i do samonegiranja i odustajanja od sopstvenih principa. A onda je prije nekoliko sedmica promijenila kurs. Sada ona stvari naziva pravim imenom: Kada se njemačke državljane u Turskoj hapsi na osnovu apsurdnih optužbi, kao što se to desilo aktivisti za ljudska prava Peteru Steudtneru, kandidat socijaldemokrata za kancelara Martin Schulz otvoreno upotrebljava pojam "taoci". Njemačka vlada upozorava na opasnost od putovanja u Tursku.

Ova promjena kursa, tako se barem jedno vrijeme vjerovalo, imala je efekta u Turskoj.  Ton u ophođenju postao je umjereniji. Konačno, Turska ne želi da odustane od njemačkih turista niti od angažmana njemačkih firmi.

Ali sada se klatno ponovo zamahnulo na drugu stranu: Najprije je Erdogan njemačke birače turskog porijekla pozvao da na izborima za Bundestag krajem septembra u Njemačkoj ne biraju CDU, SPD ili Zelene - u njegovim očima sve same neprijatelje Turske.

Jasno. Demohrišćansku uniju on gleda kroz svog smrtnog neprijatelja Angelu Merkel a SPD ovaj autokrata sa Bosfora veže prije svega uz ličnost Sigmara Gabriela, ministra vanjskih poslova Njemačke, koji se uvijek jasnije izražavao od svog prethodnika, sadašnjeg njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera. A za Zelene se u Njemačkoj stalno oglašava jedan od najomraženijih njemačkih političara u Turskoj - predsjedavajući ove partije Cem Özdemir. On je za Erdogana i mnoge druge nacionalistički nastrojene Turke naprosto izdajnik sopstvenog naroda, čak i ako nikada nije živio u Turskoj.

Nova dimenzija

Nova dimenzija u svemu je hapšenje njemačkog pisca Dogana Akhanlija tkom odmora u Španiji. Po nalogu Erdogana i pod optužbama da je podržavao teroriste, šta drugo. U međuvremenu je Akhanli ponovno na slobodi, mada trenutno ne smije napustiti Španiju.

Pravno gledano je ovaj postupak bio ispravan: Turska je preko Interpola podigla međunarodni nalog za hapšenje pisca Akhanlija, španske vlasti su ga morale isprva pritvoriti. No ostaje nelagoda pri pomisli na to kako je uopće moguće da se protiv nekoga poput Akhanlija podigne ovakava potjernica. Naravno da članice EU-a po pitanjima sigurnosne politike aurađuju i s Turskom. No ova, u svojoj osnovi opravdana saradnja, mora biti pod hitno preispitana u svjetlu ponašanja turske vlade.

Slaba utjeha

Trenutno treba utvrditi sljedeće: jasan i direktan jezik Nijemca je ispravan, bilo da se radi o verbalnim ispadima turskog predsjednika ili o slučaju proizvoljnih hapšenja. Ministar vanjskih poslova Gabriel se osobno odmah umiješao u slučaj Akhanli, zahtijevajući od Španije puštanje pisca turskog porijekla sa njemačkim državljanstvom na slobodu i pristup konzularnoj zaštiti. To u Španiji očito nije ostalo bez odjeka. I dobro je što je tako.

No za njemačkog novinara Deniza Yücela ili aktivistu za ljudska prava Peter Steudtnera, koji se nalaze u turskim zatvorima, nova njemačka politika direktnosti nije još donijela nekog pozitivnog učinka. Premda su zatvorski uvjeti za Staudtnera u međuvremenu malo poboljšani. A žalosna istina je da su Nijemcima na kraju krajeva, kad su ovakvi slučajevi u pitanju, vezane ruke. Na sreću sa Španijom to nije bio slučaj, posebno kada se ima u vidu da Erdogan svoj paranoičan lov na Nijemce, koje vidi kao neprijatelje svoje vlade, proširi i na druge zemlje Evropske unije. To je slaba ali barem nekakva utjeha.