Demokratska želja za jedinstvom
4. mart 2020
Kako se to moglo dogoditi?
Paleta potencijalnih kandidata Demokratske stranke za predsjedničku utrku je na početku bila raznovrsnija nego ikad: žene, Afroamerikanci, Latino-Amerikanci, mladi, dinamični, optimistični. Među njima je bilo i homoseksualaca. Kandidata je bilo toliko da u prvim TV sučeljavanjima nisu svi stali na pozornicu tako da je predstavljanje moralo biti podijeljeno na dvije večeri.
To je bilo u srpnju/julu prošle godine. No danas, osam mjeseci kasnije, utrka za osobu koja će se suprotstaviti Donaldu Trumpu se svela na jednog 77-godišnjeg bivšeg vicepredsjednika koji je poznat po svojim verbalnim ispadima i zaboravnosti, ali i po svojim grljenjima žena koja su daleko izvan granica pristojnosti. S druge strane je tu jedan 78-godišnji senator koji upravo iza sebe ima jedan srčani udar, samog sebe naziva "socijalistom", ali ne otkriva kako bi financirao svoju politiku široke ruke, i koji je poznat po svojoj tvrdoglavosti. Jedan uopće nema nikakav program a drugi ima program koji nema podršku većine.
Većina želi umjerenog kandidata
Pritom rezultati dosadašnjih predizbora za demokratskog kandidata pokazuju jedno: birači Demokratske stranke žele jedno – jedinstvo. Oni su spremni izabrati osobu za koju vjeruju da može pobijediti Donalda Trumpa. I politički ciljevi su, više-manje jasni: demokrati žele da se država brine o siromašnima i slabijima, zalažu se za zdravstveno osiguranje za sve (u kakvom obliku, to nije važno),žele razumne zakone o nošenju oružja, borbu protiv klimatskih promjena i umjerenu sigurnosnu i vanjsku politiku.
Većina želi jednog umjerenog kandidata i stoga ne podržava ekstremne i beskompromisne stavove Bernija Sandersa. Zato su mnogi sada i stali iza Joea Bidena i to nakon što je u saveznoj državi Južnoj Karolini s gotovo 50 posto glasova odnio premoćnu pobjedu. I nakon što su drugi umjereni kandidati poput Amy Klobuchar i Pete Buttgiega odustali od kandidature i Bidenu dali podršku. Jedinstvo čini jačim a pobjednika svatko rado podržava.
Bez snage za hrabre odluke
No smijemo li na trenutak sanjariti o tomu što bi bilo da je proces odabira kandidata protekao drugačije i da je Demokratska stranka pokazala da ima čvrsto vodstvo? I da je unaprijed odlučila u kojem ideološkom smjeru se proces mora kretati. I da je biračima na izbor dala maksimalno dva kandidata, npr. umjerenu Amy Klobuchar ili progresivnu Elisabeth Warren. Dvije mudre žene koje gledaju prema naprijed i znaju kako skovati koalicije.
S ujedinjenim demokratskim predizbornim mehanizmom, s podrškom stranačkih veličina poput Joea Bidena, čije su zasluge tijekom duge karijere neosporive, i Bernija Sandersa koji je u stanju kao nitko drugi motivirati mlade birače, i Klobuchar i Warren bi bile u stanju suprotstaviti se aktualnom predsjedniku. No stranačko čelništvo se povuklo i izbor ostavilo biračima. Ali oni su jednostavno bili preopterećeni tolikim izborom. Na kraju su odlučili Sandersova organizacija i mnoštvo frenetičnih mladih birača i Bidenova popularnost. Ostali kandidati nikada nisu imali neku ozbiljniju šansu.
Najbolje rješenje: Sandersovo povlačenje
Joe Biden odjednom doživljava povratak svoje karijere. On je pobijedio u saveznim državama u kojima nije čak ni vodio kampanju, poput Minnesote gdje je 2016. Sanders uvjerljivo pobijedio Hillary Clinton. Bidenu je to pošlo za rukom uz podršku Amy Klobuchar koja dolazi iz ove savezne države.
No krajnje je vrijeme za demokrate da zbiju redove i koncentriraju se na to što im je zapravo zajednički cilj a to je u studenome pobijediti Donalda Trumpa. Krajnji obračun između Bidena i Sandersa na stranačkoj konvenciji bi bio krajnje štetan po stranku. Zato bi Bernie Sanders sada trebao ozbiljno shvatiti poruku birača ako mu je stalo do toga da Trump u studenom napusti Bijelu kuću. Birači ne žele revoluciju nego umjerenog kandidata. Pa zvao se on i Joe Biden.