Sve su teorije sive – ova mudrost, kolokvijalno izvedena iz pera najpoznatijeg njemačkog pjesnika, Johanna Wolfganga von Goethea, dramatično se potvrdila za kancelara Olafa Scholza i njegovu koaliciju. Jer o nekom razdoblju aklimatizacije ili poštede nakon preuzimanja vlasti prije godinu dana nije moglo biti govora. Stvarnost izgleda ovako: živopisni trojac socijaldemokrata (stranačka boja crvena), zelenih i liberala (stranačka boja žuta), popularno zvan semafor, vlada pod okolnostima izvanrednog stanja i to najkasnije već od 79. dana mandata.
Prekretnica za sve
Toga dana, 24. veljače 2022., Rusija je napala Ukrajinu. Socijaldemokrat Olaf Scholz, prvi šef njemačke vlade nakon 16 godina kršćanske demokratkinje Angele Merkel, odmah potom je u Bundestagu najavio povijesnu prekretnicu.
Trezvena, primjerena i općenito razumljiva reakcija na ono što je ruski predsjednik Vladimir Putin u cijelom svijetu pokrenuo svojim ratom protiv susjedne države: u Rusiji, Ukrajini, Njemačkoj, diljem svijeta.
Prema koalicijskom sporazumu, „semafor" vlada Olafa Scholza sebe vidi kao "savez za slobodu, pravdu i održivost". Ostvariti ovaj program u vrijeme rata i nakon pandemije koronavirusa heraklovski je zadatak koji je Scholzova vlada ipak nekako do sada dobro svladala, unatoč svim razumljivim kritikama oko detalja. Pokazalo se isto tako da, kada je to potrebno, kao u slučaju koalicijskog spora oko duljeg vijeka nuklearnih elektrana, kancelar udara šakom po stolu i pokazuje tko je šef.
Njemačka je predvidljiva
U vanjskopolitičkom i sigurnosnom smislu Njemačka je dobila na težini. Kakav god bio osobni stav o ogromnom povećanju vojnog proračuna Njemačke, unutar Sjevernoatlantskog obrambenog saveza (NATO) je to snažan signal pouzdanosti i solidarnosti koji dolazi iz Berlina. Signal kod kojeg važnu ulogu igraju i Zeleni, stranka pacifističkih korijena koja je pri svom osnivanju 1980. pozvala na raspuštanje NATO-a!
Premijer Olaf Scholz zaslužuje i priznanje zato što se u velikoj mjeri odupro ponekad oštrim pozivima za isporuku više oružja Ukrajini. Pritom ne može biti govora o nepokretnosti Njemačke pod njegovim vodstvom na ovom (ratnom) polju. Sve dok kancelar i vlada međunarodno koordiniraju svoje poteze, smjer je ispravan. Kad su u pitanju rat i mir, njegov miran i staložen način ophođenja ugodno odskaču od retoričkog krešenda onih kojima je diplomacija očito postala strana riječ.
Neizbježni paketi pomoći
Socijaldemokratsko-zeleno-liberalna koalicija se može pohvaliti i iz drugih razloga, također povezanih s ratom u Ukrajini. Prvo i najvažnije, ogromni programi pomoći za ublažavanje posljedica golemog povećanja troškova energije i inflacije zaslužuju svaku pohvalu. Ovi paketi pomoći sada iznose više od 200 milijardi eura, od čega koristi imaju i stanovništvo i gospodarstvo.
Ministar financija Christian Lindner je taj koji je zbog ovoga morao zažmiriti ne na jedno nego na oba oka. Premda se šef Liberalno-demokratske stranke (FDP) formalno pridržava tzv. dužničke kočnice koja je prije par godina unesena u Ustav, zajmovi označeni kao posebna imovina ostaju ono što jesu: dug. I sužavaju financijski prostor u idućim godinama. Ipak, i dalje vrijedi pravilo da treba djelovati pragmatično, osobito u ratnim i kriznim vremenima.
Kada zatreba na ovu vladu se može računati
Ništa ne bi bilo gore nego kada bi se motivirano stranačkom politikom ili čak ideologijom upravo sada izgubila šira slika iz vida. U teoriji, naravno, između tri stranke koje upravljaju Njemačkom proteklih godinu dana vladaju ogromne razlike.
Ali praktično i u trenucima kada je to nužno, one se dogovore oko važnih pitanja. Jedan ili dva otvorena spora ne mijenjaju tu sliku.
Nadajmo se da socijaldemokrate, zelene i liberale neće obeshrabriti loši rezultati ispitivanja javnog mnijenja. U trenutnom ispitivanju javnog servisa, tzv. Deutschlandtrendu, samo 41 posto građana bi biralo ovu vladu, a njezinim radom je zadovoljno samo 30 posto. Međutim, te se vrijednosti mogu vrlo brzo ponovno popraviti.
Dobro upravljanje također se ogledava i u uvažavanju raspoloženja građana i balansiranjem i donošenjem dobro promišljenih odluka. Unatoč pokušaja nekih dijelova vlade da se profiliraju na račun drugih unutar vlade, Olaf Scholz i njegova semafor koalicija i dalje su najbolja opcija godinu dana nakon preuzimanja dužnosti, kako iz nacionalne tako i iz međunarodne perspektive.
Druge zemlje bi htjele biti malo više kao Njemačka
Gledano izvana, pogled na Njemačku je ionako pozitivniji. Političke turbulencije, kakve trenutno doživljavaju Velika Britanija, Italija ili Švedska, teško je zamisliti u Berlinu. I s druge strane Atlantika, mnogi u SAD-u ili Brazilu bili bi sretni da im je politička situacija malo njemačkija. Nitko to ne bi trebao ignorirati kada procjenjuje učinak vlastite vlade.