Kraj izolacije Katara

Dobre tri i pol godine saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman i katarski emir Tamim al-Thani nisu progovorili ni jednu riječ, barem ne javno. U utorak su se zagrlili na aerodromu u saudijskom pustinjskom gradu Al-Uli i najavili zvanično okončanje konflikta. Emir je u utorak otputovao na sastanak Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) što se samo po sebi ne podrazumijeva nakon godina bojkota od strane Saudijske Arabije, Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta, koji su protiv Katara počeli u ljeto 2017. godine.

Trud pregovarača u Omanu i Kuvajtu je na duboko utvrđenim frontovima ipak urodio plodom. Ne samo zbog toga što su posljednjih sedmica odlazeći ministar vanjskih poslova SAD-a Mike Pompeo i savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa, Jared Kushner, vršili pritisak da dođe do zbližavanja, već i zbog toga što će za nekoliko dana na dužnost stupiti novi predsjednik SAD-a koji je prema Saudijskoj Arabiji manje pozitivan od njegovog prethodnika. U predizbornoj kampanji je Joe Biden Saudijsku Arabiju nazvao "autsajderom". Dakle krajnje vrijeme za Saudijsku Arabiju da poboljša odnose sa novom američkom vladom.

- pročitajte i ovo: Tri godine od bojkota Katara

Kontraproduktivna politika

Međutim ne bi samo novi stil američkog predsjednika mogao biti razlog koji sada podstiče Saudijsku Arabiju na prevazilaženje konflikta. Puno više bi se moglo raditi o tome da su odgovorni u Rijadu već neko vrijeme zaključili da je bojkot prije svega: kontraproduktivan. Saudijska Arabija nije mogla podstaći Katar na to da odustane od svog dobrog odnosa prema Iranu, koji je glavni konkurent Rijada u regionu. I veze sa Muslimanskom braćom, prema čijem religijski obojenom socijalnorevolucionarnom kursu Rijad također nije pozitivan, nisu prekinute.

K tomu su u glavnom saudijskom gradu prepoznali da je napeti odnos prema Kataru potpuno nepotreban. Jer rakete, koje su u ljeto 2019. godine pale na postrojenja rafinerije saudijske kompanije Saudi Aramico, nisu ispaljene iz Katara, već sa područja odnosno zone odgovornosti Irana.

Činjenica da su SAD odustale od toga da na ove napade odgovore žestinom koju je priželjkivao Rijad, je također pokazala da Saudijsko kraljevstvo ne može računati sa garantiranom zaštitom SAD-a. Zbog čega onda priuštiti sebi još jedan skupi front iako on u vojnom smislu nije aktivan i ostaje miran?

Možda su također spoznali da blokada Katara doprinosi potkopavanju američkih sankcija protiv Irana. Jer, Katar od ljeta 2017. godine ne smije više koristiti zračni prostor Saudijske Arabije i njenih saveznika i zbog toga njegovi avioni lete preko Irana, koji te usluge skupo naplaćuje i priliv novca vidi kao malu kompenzaciju za sankcije.

Partner umjesto protivnika

S druge strane Katar bi novac koji investira u licence za letove preko Irana radije mogao investirati u pripremu svjetskog nogometnog prvenstva naredne godine. Gledano iz ugla glavnih protivnika otklanjanje napetosti bi moglo koristiti i jednoj i drugoj zemlji. Od postizanja dogovora bi koristi mogli imati ne samo zemlje zaljevskog poluotoka, već i politička kultura kompletnog regiona. Politički pragmatizam, i to je pouka, vodi dalje nego prkosno hrvanje sa omiljenim protivnikom za kojeg se onda još ustanovi da je on dobar i kao partner.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android