Komentar: EU-trojka složno prema Kini
27. mart 2019
Kineski predsjednik Xi Jinping bi najradije odvojeno pregovarao sa svakom evropskom vladom. Tako svakako može dobiti bolje uvjete za svoju zemlju. Umjesto toga je Xija u Francuskoj dočekala trojka: osim francuskog predsjednika Emmanuela Macrona je tamo bila i njemačka kancelarka Angela Merkel a pridružio im se i predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker. Poruka Xiju je bila kako EU stoji zajedno kad je riječ o trgovačkim pitanjima.
Na žalost, to baš ne vrijedi za čitavu Uniju: Xi je tamo stigao iz Italije. Vlada u Rimu je kineskog predsjednika dočekala sa svim počastima i pristala sudjelovati na kineskom golemom infrastrukturnom projektu „Novi put svile". Italija je tako prva velika zapadna industrijska sila koja je krenula tim putem. Za italijanske firme bi tu trebalo biti koristi, ali korist će biti kud i kamo veća za kineske tvrtke u Italiji. Iza toga stoji dugoročna strategija a iza nje opet jasno stoji državni vrh u Pekingu: Kina želi stvoriti još jedan mostobran na tlu Europe tako da će na primjer uložiti novac u italijanske luke Genovu i Trst.
Raste nepovjerenje
Sve više vlada u međuvremenu kritično promatra kineske investicije u njihovoj zemlji i to se ne odnosi samo na zapadne zemlje. Zabrinutost izaziva ne samo prevelika financijska ovisnost i gubitak tehnološke prednosti prodajom svojih tvrtki Kinezima. Ukoliko bi kineski telekomunikacijski koncern Huawei sudjelovao u izgradnji nove mreže mobilne telefonije 5G, Kina to, kako upozoravaju stručnjaci za sigurnost, može koristiti i za špijunažu. Zato su na primjer SAD, Australija i Novi Zeland isključili Huawei kao kandidata za svoju mrežu superbrzog interneta.
Merkel je kritizirala Italiju zbog njenog usamljenog koraka kad je na summitu EU prošlog tjedna izjavila kako bi bilo „bolje kad bi zajednički djelovali". Ali Njemačka je i sama godinama previše naivno gledala na namjere Kine. Na kraju je i Njemačka šutke prihvaćala činjenicu da Kinezi niti ne pomišljaju Europljanima otvoriti svoje tržište u toj mjeri koliko je kineskim tvrtkama otvoreno tržište Europe.
Razlog šutnje Berlina je jednostavan: za izvoznu velesilu Njemačku je tržište Kine tako izuzetno važno da su se izbjegavale previše oštre riječi koje bi možda dovele do represalija. Ali raspoloženje se promijenilo – također i u Njemačkoj. Možda je odlučujuće zvono na uzbunu zazvonilo 2016. kad su Kinezi preuzeli njemačku tvornicu industrijskih robota Kuka. Obratno: da neki stranci u Kini kupe tvrtku od tolike tehnološke i strateške važnosti – to bi bilo potpuno nezamislivo. Od onda ne samo njemačka vlada, nego i Europska komisija razmišlja kako da se Europa zaštiti od takve „rasprodaje" i kakvu ulogu pritom treba imati politika.
Kina teži hegemoniji
Pritom se ne radi o tome srušiti mostove prema Kini ili potpuno odbiti inicijativu „Puta svile". Tu se u prvom redu radi o poštenim uvjetima sradnje i konkurentnosti i jednakom pristupu međusobnom tržištu.
Kad je Donald Trump došao u Bijelu kuću i najavio svoje načelo America first, Berlin i Pariz su bili presretni da se Kina ponudila kao spasitelj multilateralizma. Pritom Pekingu nije stalo do multilateralizma, nego prije svega bilateralizma i na koncu, svoje hegemonije. Zanimljivo da je baš toliko nevoljeni Donald Trump pokazao kako se Kineze itekako može navesti na popuštanje. Niti jedna država Europe nema tu težinu da stvori toliki pritisak na Kinu, ali Europska unija kao cjelina – ima. Ona mora djelovati kao jedinstveni blok. Zato je i zajednički nastup Macrona, Merkel i Junckera prema Xiju bio prava poruka koja se treba čuti.