Komemoracija u Kravici prvi put bez incidenta

Kapija Zemljoradničke zadruge u Kravici, u kojoj su pobijene desetine Bošnjaka, po prvi put je u ponedjeljak bila otvorena za njihove najmilije, koji su došli da im odaju počast učenjem fatihe i polaganjem cvijeća. Svega nekoliko policajaca je obezbjeđivalo skup. Nije bilo ni specijalaca, kao ranijih godina, i sve je proteklo mirno. Sve do prošle godine pristup porodicama žrtava u krug zadruge u Kravici bio je zabranjen, a odavanje počasti redovito bi se završavalo incidentima, budući da je zadruga danas privatno vlasništvo.

Među onima koji su došli odati počast svojim najmilijima je i Hajra Ćatić, koja godinam traga za sinom Nihadom, srebreničkim pjesnikom i novinarom. On je posljednji koji se uživo javio iz Srebrenice i upozorio da se sprema pokolj, u kojem je i sam nastradao. "Ovdje su poslednji put viđeni zarobljeni Faruk Imer i Vekaz Salčinović, momci koji su nosili moga Ninu kad je bio ranjen. Njih ni jednog danas nema, pa razmišljam da li je i moj Nino tu završio jer na mjestu gdje je ranjen nije ništa pronađeno".

Tuga za sinovima, mužem

Ramiza Gurdić iz susjednog Konjević Polja kaže da joj je jedan sin zarobljen na igralištu u Kasabi, a drugi strijeljan u Konjević Polju. Muž, djever i njegovi sinovi su dovedeni tu u zadrugu i ubijeni. "Težak je osjećaj i veliki bol doći ovdje. I sama se pitam otkud mi snaga da dođem ovdje i da tu živim 20 godina nakon smrti svoje djece". Na pitanje ima li pravde ona odgovara: "Nema pravde, nema ni pomirenja. Niti se može zaboraviti niti oprostiti, niti halaliti".

I Hajra Šabić je ovdje izgubile svoje najmilije, brata i druge članove porodice. Kroz suze govori: "Nikom' se ne ponovilo! Nikome, ni najvećem dušmanu koji je ovo počinio ne bih poželjela da mu se to desi. Niko ne zna kako boli sestrina tuga".

Po ulasku vojske Republike Srpske, pod komandom Ratka Mladića, u Srebrenicu početkom jula 1995. godine, gotovo 30 hiljada civila spas je potražilo bježeći iz enklave pod zaštitom UN-a. Neki su spas pokušali naći u UN-ovoj bazi u Potočarima, dok su se mnogi odlučili na neizvjestan bijeg kroz šume, nebi li se dokopali teritorija pod kontrolom Armije RBiH.

Mnogi Bošnjaci koji su spas tražili bijegom kroz šume su zarobljeni i dovedeni u hangare Zemljoradničke zadruge Kravica. Prema izjavama svjedoka na suđenju egzekutorima, zbog visokih ljetnih temperatura i velikog broja zatvorenih, ljudi su se počeli gušiti, pa su krenuli prema vratima hangara pokušavajući doći do zraka. Pri tome su se pogurali sa srpskim vojnicima koji su ih čuvali, a jedan Bošnjak je, navodno, oteo pušku vojniku i ubio jednog od stražara, nakon čega su ostali srpski vojnici osuli rafalnu paljbu automatskim oružjem i ručnim granatama i pucali dok svi zarobljeni Bošnjaci nisu bili pobijeni.

Sudski procesi još traju

Za genocid u Kravici osuđeni su Duško Jević, na 32 i Mendeljev Đurić na 28 godina zatvora. Mnogi sudski procesi protiv osumnjičenih za ratni zločin su u toku, između ostalog i onaj koji se pred Haškim tribunalom vodi protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Također, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tereti Miloša Stupara, Milenka Trifunovića, Petra Mitrovića, Branu Džinića, Aleksandra Radovanovića, Slobodana Jakovljevića, Miladina Stevanovića, Velibora Maksimovića, Dragišu Živanovića, Branislava Medana i Milovana Matića za saučesništvo u genocidu. Presuda se očekuje krajem ovog mjeseca.