'Znamo gdje pripadamo i tko su nam prijatelji'

U utorak (17.3.) ćete prvi puta kao hrvatska predsjednica posjetiti Njemačku. Susrest ćete se s kancelarkom Merkel i saveznim predsjednikom Gauckom. Što je na dnevnom redu, kako ocjenjujete odnose s Njemačkom i kako će oni ubuduće izgledati?

Kampanja je iza nas, ali i u njoj sam često govorila o odnosima s Njemačkom i da želim obnoviti to partnerstvo. Cijenim njemačku ulogu u europskoj i transatlantskoj arhitekturi i želim jačati našu suradnju. Želim na neki način i obnoviti međusobno povjerenje i vjerodostojnost Hrvatske. Kao nekome tko je radio na pretpristupnim pregovorima i uvjeravao EU da će Hrvatska biti konstruktivan partner, bila sam razočarana kada je nakon ulaska u Uniju došlo do razilaženja u slučaju europskog uhidbenog naloga i slučaja Perković. To je bilo nepotrebno. Hrvatska mora dokazivati svoju vjerodostojnost držanjem do onoga što je potpisala. Bez obzira na to, naši su odnosi vrlo dobri i partnerski. Povezuju nas, ne samo brojna hrvatska iseljenička zajednica i brojni njemački turisti, već i suradnja u NATO savezu. Želimo proširivati i znanstvenu suradnju, osnažiti odnose u gospodarstvu, trgovinskoj razmjeni i ulaganjima, ali i na najvišoj političkoj razini. Njemačka nam je jedan od najvažnijih partnera u vanjskoj trgovini, ulaganjima, turizmu i suradnji između banaka kao i tehnologiji. To nam je strateško tržište za naše izvoznike. Za njih posebno želimo širiti mogućnosti. Hrvatska zna gdje jest, gdje pripada i tko su joj prijatelji.

Prilikom ulaska Hrvatske u EU iz Njemačke su dolazile najave da želi pomoći jačanju hrvatske industrije, no to se, čini se, i nije dogodilo. Barem ne na neki spektakularan način kako su to građani očekivali. Zašto?

Očekivanja su općenito bila da će se ulaskom u EU stvari promijeniti preko noći. Ali to je proces koji traje i koji mora bit postupan. Ipak, držim da je protekle dvije godine došlo do zastoja. To su te prve godine kada počnete sjediti za zajedničkim stolom, raditi zajedno, ali ono pravo dokazivanje tek slijedi. U tom kontekstu, treba promatrati i pravu suradnju koja predstoji s Njemačkom. Ne želim tražiti krivce u prošlosti. Želim se okrenuti budućnosti i na ovim sastancima koji predstoje, a koji su tek uvod u široki dijalog i buduću suradnju. Želim pokrenuti stvari koje sada tapkaju na mjestu.

Kako biste nam onda što jednostavnije opisali zašto je hrvatsko gospodarstvo u ovom trenutku tu gdje jest?

Uzroci su u globalnoj ekonomskoj krizi, ali i u nesnalaženju Hrvatske. Potrebne su nam snažne promjene. Moramo stvoriti poduzetničku i investicijsku klimu. Zato je neophodno uklanjanje barijera za investicije; kako strane i domaće. Trebamo povećati proizvodnju, reindustrijalizirati zemlju u skladu s ekološkim standardima koje imamo za održivi razvoj i otvarati nova radna mjesta. Mislim da država nije ta koja treba otvarati radna mjesta, možda samo određeni broj na određeno vrijeme, i zato treba poticati duh poduzetništva. Za to je potrebno mijenjati i poreznu politiku kao i birokraciju koja mora postati servis građana. Investitori mi govore da je temeljni nedostatak naše gospodarske politike nepredvidljivost sustava. Cilj nam je da znaju što mogu očekivati, ne samo od danas do sutra, već kroz više godina.

Vlada je najavila kako će u ovom mjesecu uputiti aplikaciju u Bruxelles za sufinaciranje gradnje Pelješkog mosta. Vi ste pak tijekom kampanje govorili kako zemlja nedovoljno koristi euro-fondove. Jeste li ostali pri toj svojoj tvrdnji? Jesu li građani profitirali od ulaska u EU?

Ostajem pri tome. Iskorišteno je uglavnom ono što je programirano ranije. Žestoko ću lobirati za projekt Pelješkog mosta koji je neophodan Hrvatskoj i EU, ne samo zbog teritorijalnog povezivanja Hrvatske, već i zbog schengenskog prostora i sigurnosti. I, naravno, zbog regionalnog razvoja područja oko tog mosta. U svom uredu sam uspostavila mjesto savjetnika za europske fondove poljoprivredu, ribarstvo i vodno gospodarstvo, jer mislim da se iz kohezijskih fondova za te sektore može povući puno više novca, uz puno bolju edukaciju i transparentniji rad državnih institucija.

Nedavno ste posjetili BiH. Koliku sigurnosnu prijetnju Hrvatskoj u ovom trenutku radikalni islamisti u toj zemlji. U Gornjoj Maoči i krajem prošlog tjedna su se vijorile zastave takozvane "Islamske države"? Shvaća li se to ozbiljno u Hrvatskoj?

Da, svakako. Ako ste gledali kartu takozvane Islamske države, mogli ste vidjeti da su Hrvatska, BiH, pa i Slovenija i Austrija na toj karti prikazane kao dio te 'države'. Međutim, imamo povjerenja u naše službe koje surađuju sa službama BiH i drugim službama na međunarodnoj razini. Mislim da će nas, nažalost, pitanje terorizma i radikalizma sve više okupirati u budućnosti i da ćemo morati pojačati suradnju među državama.

Hrvatska u ovom trenutku traga za 1600 građana nestalih u Domovinskom ratu, među njima je i 670 građana srpske nacionalnosti. Srbija je, smatra se, do sada mogla bezbroj puta otvoriti svoje arhive kako bi se velik dio tih ljudi našao. Hoće li ipak Bruxelles biti mjesto gdje će se to rješavati?

Nadam se da neće. To je bilateralno pitanje koje moramo rješavati između nas. Naravno, bit će prigode da se o tome razgovara u okviru poglavlja 23 i 24, i zaštite manjina i svih tih pitanja preostalih iz rata koje treba zatvoriti i okrenuti se prema budućnosti.

Ohrabrena sam razgovorima sa srbijanskim premijerom Vučićem i potpredsjednikom vlade Dačićem. To je humanitarno pitanje koje se ne smije politizirati. Među nestalima su i osobe srpske nacionalnosti. Oni su naši državljani i potraga za njima je naša obveza.

Priznajemo to i sa Srbijom želimo kroz dijalog ubrzati rješavanje tog pitanja. Inače, sva otvorena pitanja sa Srbijom bismo trebali rješavati dijalogom, a ako nije moguće, recimo u slučaju granica, trebamo to rješavati preko međunarodnih sudbenih tijela. Ali da to bude konstruktivno i da se ne dižu tenzije s obje strane granice. Sva su se ta pitanja rješavala presporo i to treba ubrzati.

Hrvatska je članica NATO saveza, njeni vojnici vrlo uspješno sudjeluju u mirovnim misijama. Ipak, zadnjih dana dosta slušamo o osipanju Oružanih snaga, ponajviše zbog odlaska skupine pilota ratnog zrakoplovstva u inozemstvo i to zbog puno boljih plaća. Kao vrhovna zapovjednica, možete li nam reći je li stanje pod kontrolom?

Afganistan sam posjetila više puta i moram reći da su naše oružane snage na terenu vrhunski profesionalne, kulturološki pripremljene na drugačiju sredinu i empatične prema građanima Afganistana. To je impresivno i čujem pohvale na njihov račun od svih. Imamo vrhunske ljude od kojih mnogi imaju i iskustvo iz Domovinskog rata. Stanje u vojsci želim popraviti. Kao i mnoge države u tranziciji ne ulažemo dovoljno u tehnologije, više se ulaže u ljudske resurse i pitanja iz prošlosti. Postoji izvanredno dobra podloga i ohrabrujuće je da vojska impresivno odgovara na izazove kao što je bila poplava u Gunji. Ne krijem da nisam zadovoljna sa stanjem u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Do 2016. godine moramo donijeti neke hrabre odluke. Odlazak pilota ne bih dramatizirala. Oni imaju pravo zarađivati negdje drugdje, ako misle da ovdje ne zarađuju dovoljno. Osim toga, to je na neki način pohvala njihovoj obučenosti. Neće otići odjednom i neće doći do neke 'rupe'. O ostalim pilotima također slušam sjajne priče. Oni ni ne žele zapovjedna mjesta, jer se ne žele baviti papirologijom, već žele letjeti i čuvati hrvatsko nebo.

Latentni euroskepticizam nije ni nelegalan, ni hrvatska specifičnost. Jasno je artikuliran tijekom izbora kroz jednog od predsjedničkih kandidata. Gdje su mu korijeni?

On općenito postoji u Europi. Jednim je dijelom uvjetovan globalnom gospodarskom krizom, ljudi u vrijeme recesije su općenito nezadovoljniji nego u vrijeme gospodarskog rasta. Hrvatska je profitirala od članstva u EU, jer se to ne mjeri samo europskim fondovima već i sveukupnom europeizacijom društva, promjenom stanja duha, promjenom razmišljanja. Iako, u Hrvatskoj ni dvije godine kasnije građanima nije sasvim 'sjelo' da smo danas članica EU. Još uvijek se smatra da Bruxelles od nas neprestance nešto traži, ali mi smo sada ti koji sjedimo za istim stolom i kreiramo politiku. Građanima nije dovoljno objašnjeno da moramo aktivno sudjelovati u kreiranju europske politike. Skepticizam je nastao i zbog činjenice da se preko noći nisu dogodile promjene. Ali ja ne primjećujem baš veliko nezadovoljstvo, kao ni želju da se odmaknemo od EU. Štoviše, očekivanja su i dalje usmjerena prema Bruxellesu u pravcu gospodarskog razvoja, ali i da se hrvatskoj pomogne u reformama, posebno u fiskalnoj i monetarnoj politici.

Vratili ste se iz Sjedinjenih Država gdje ste posjetili i hrvatsku iseljeničku zajednicu koja ima velika očekivanja od vas. Gdje ih vidite u budućnosti, ali i ostale iseljenike, primjerice iz Njemačke?

Oni imaju velika očekivanja od mene, a ja od njih. I to ne mislim samo na financijska ulaganja, iako se nadam da će oni biti investitori u Hrvatsku. Od svih iseljenika očekujem da iskustva i poznanstva koja su stekli ulože u Hrvatsku. Potrebno nam je novo znanje i iskustvo kako se stvari u nekim područjima ne bi više vrtile u krug. Naše iseljeništvo je potencijal. Mogu se vratiti, ali i ne moraju. Mogu nam na različite načine pomoći kako bismo pokrenuli gospodarstvo, inovacije i razvoj tehnologije. Ta područja se najbrže razvijaju i porast BDP-a i osobnih dohodaka kroz njih je najveći. I naravno, ne treba zaboraviti demografsku obnovu.

Za sebe kažete da ste moderna konzervativka, no ipak ste doživjeli kritiku jednog od istaknutih novih konzervativaca Vincenta Batarela zbog sudjelovanja na njujorškoj konferenciji Zaklade Clinton koja, navodno, promiče suprotne svjetonazore.

To je jedno izdvojeno osobno mišljenje, čak se i Crkva očitovala o tome. Gospodin papinski nuncij u Hrvatskoj rekao je da to smatra neutemeljenim. Svrha konferencije je bila pomoći ženama. Sudjelovala sam u panelu koji se bavio ženama, mirom i sigurnosti. Bavili smo se nečim kroz što su prošle Hrvatska i BiH u ratu; kako i na koji način spriječiti seksualno i drugo nasilje, kako pomoći žrtvama i kako ne gledati na njih samo kao žrtve, već kao i na čimbenik promjene. Žao mi je da su se na takav način u hrvatskim medijima zamaglili svrha i smisao te konferencije.

S Kolindom Grabar-Kitarović razgovarao je Siniša Bogdanić.