Koliko je opasno klonirano meso?

Da! Mi već jedemo klonirano goveđe i svinjsko meso. Do sada je važilo pravilo po kojem je u EU bilo zabranjeno kloniranje radi potrošnje, ali je bio dozvoljen uvoz jajnih stanica, spreme i mlijeka kloniranih životinja, prije svega iz SAD. Spermom je vršena oplodnja mlađih životinja. Do sada nije bilo obavezno to označavati. To znači da trenutno jedemo meso klonirane životinje, a da to ne znamo. Međutim, gdje su rizici ove tehnike oplodnje?

Da li klonirano meso ima drugačiju ukus?

U supermarketima se ne može kupiti meso klonirane životinje jer bi to bilo preskupo. Zato se može kupiti meso od potomka klonirane životinje. Prema trenutnim rezultatima istraživanja, takvo meso je apsolutno identično konvencionalnom, što znači da za potrošače nema nikakve posebne opasnosti. „ Premalo znamo o kloniranom mesu“, kaže Christoph Then iz „Testboitecha“ nezavisnog instituta za istraživannje organske hrane. On dodaje da bi, prije nego što konzumiramo takvo meso, trebali sačekati rezultate drugih naučnih straživanja. Trenutni udio kloniranog mesa na tržištu je do sada bio veoma mali.

Da li postoje rizici za životinje?

Da, postoje. Klonirane životinje su osjetljivije na bolesti. Osim toga često dolazi do komplikacija prilikom donošenja na svijet mladunčadi. Oni imaju višestrukie anomalije. Kritičari, poput Christopha Thena, zabrinutost izražavaju prije svega zbog moralnih razloga: „Čak i surogat-majka klonirane životinje ima zdravstvenih problema. Životinje pate puno više“. Prema informacijama saveznog instituta za istraživanje zdravlja životinja, potomci kloniranih životinja nemaju posebnih zdravstvenih problema. Međutim, ostaje etičko-moralno pitanje: da li to smijemo?

Zašto je obavezno označavanje?

Označavanje je potrebno jer se uvozom sperme kloniranih životinja u EU sve više uvozi klonirani materijal za oplodnju. Ako klonirana životinja ne bi bila označena i ako se ne bi znalo porijeklo mesa, onda se za nekoliko godina ne bi znalo koje meso je od klonirane životinje, a koje nije.

Zbog toga Björn Petersen iz Saveznog instituta za istraživanje zdravlja životinja odbija označavanje kloniranog mesa: „Ima smisla nešto označavati samo ako se to može provjeriti. Ne mogu nikada dokazati da li tele potiče od krave koja je hranjena na klasičan način ili je od njenog klona. Ako ne možemo isključiti zloupotrebu, onda označavanje nema smisla“. Pošto ne postoje dokazani zdravstveni rizici, institut ne vidi potrebu da djeluje.

Zašto uopšte kloniranje?

Kloniranje još uvijek nije isplativo i do sada je to bio vrlo neučinkovit proces. Tehnički zahtjevi su dosta veći od klasičnog načina tova životinja. Čisto meso kloniranih životinja nikada neće završiti u frižiderima. Ipak postoje kanali da se takvo meso nađe na tržištu: „Uzgajivači žele napraviti jednu vrstu banke spreme i zadovoljiti sve veću potražnju za oplodnim materijalom“, kaže Petersen.

Tehnički je izvodljvo da se ciljanom mutacijom dobije više mesa. U EU je takvo uzgajanje zabranjeno, ali je i ovdje teško dokazati šta je nastalo klasičnim tovom, a šta ciljanom upotrebom gena. „U principu radimo kao što su radili uzgajivači u proteklim stoljećima, ali samo brže“, kaže Petersen i dodaje da se u budućnosti moramo pozabaviti pitanjem da li će takvo meso završiti na tanjiru ili ne.

Ukoliko Komisija EU i bude protiv toga, biće skoro nemoguće spriječiti da turbo uzgoj iz SAD i Kine ne završi u EU.

Šta dalje?

Komisija i parlament EU moraju postići dogovor o zabrani upotrebe kloniranih životinja i njihovih potomaka, obavezi označavanja ili prodaji bez označavanja. Ako je suditi po tome šta kaže stanovništvo, onda je odgovor jasan: prema rezultatima istraživanja javnog mnijenja, koje je sproveo Eurobarometar, većina ispitanika je za obavezno označavanje takvih proizvoda. Time klonirano meso ne bi bilo zabranjeno, ali bi svako mogao sam odlučiti da li će ga jesti ili neće.